Pobuna u Trstu: Naš je cilj biti glavni izlaz na more za Austriju
Pokret za Slobodni Teritorij Trsta u talijanskim medijima se ne spominje, a potisnut je i u tršćanskim glasilima, iako se na njegovim skupovima okupljaju tisuće građana. Očito ga se u Italiji smatra marginalnom, egzotičnom pojavom, nečim što izaziva više podsmijeha nego zebnje, piše Inoslav Bešker u Jutarnjem listu.
Uostalom, sasvim je logično da centripetalni potisci (ponajprije normativni), u Uniji izazivaju centrifugalne reakcije, kao što je gotovo organski slučaj da krize u nacionalnim državama izazivaju poriv da bude kriv vazda netko drugi (u Hrvatskoj Židov, Srbin, Hercegovac itd.), kako bi se katkad i podsvjesno, stanovnik ''prao'' od grizodušja, a u gorem slučaju iskalio na malobrojnijemu svoj gnjev i jal, sve do etničkih ili religijskih ''čišćenja'', odnosno genocida.
Ima ih koji stoga u isti koš trpaju nastojanje Katalonije (pa i Škotske) za ponovno stjecanje neovisnosti, venetski indipendentizam te pokrete za autonomiju Istre, Trsta, odnosno Rijeke.
Jasna računica
Kad je riječ o ovima nama bližima – nipošto nije riječ o istome. Istarski demokratski sabor, politička stranka koja je u mnogočemu pomogla održati europski imidž protiv balkanoidnih tendencija u Hrvatskoj, kompromitirao se klijentelističkom kontrolom teritorija koja izaziva utemeljenu sumnju da je glavna svrha bila spriječiti da pljačkaju ''drugi'' kad mogu ''naši'' (logika koja je satrala Hrvatsku, svevši nas isti BDP koji smo imali 1991.).
Slobodna Država Rijeka, koliko to mogu pratiti izdaleka, premda zainteresirano, pretežno je kulturni pokret. Pokreti za neovisnost Veneta su sporadični, manjinski, a najjači među njima, Liga veneta, prodao se veoma brzo Sjevernoj ligi pa Berlusconiju za šaku klijentelarnog ujma.
U Trstu stvari stoje ipak drukčije. Pokret za Slobodni Teritorij Trsta nije ksenofoban (njegove informacije su trojezične: talijanske, slovenske i engleske, usp. HYPERLINK ''http: territoriolibero.net/), nije replika nekad pobjedničke Jabuke (koja se poslije masona Ceccovinija prodala Berlusconiju), tek je djelomice sjetan, postavio je sebi ne maksimalistički, nego dohvatljiv cilj: ''ponovno postizanje statusa međunarodne legalnosti u našoj luci i na našem ozemlju''.
On nije antitalijanski, ali je reakcija na nehaj Italije spram simbola svog iredentizma (poput Hrvatske, koja se poziva/la na Knin i Vukovar, ali pazi da ne bi što žrtvovala za njih.)
Pokret srednjeg sloja
Dok krupni poduzetnici (poput Ilya) uspješno koriste zajedničko tržište (jer za Europu sva je Unija porto franco), srednja klasa (poput trgovaca, ugostitelja) stradala je, prvi put, otkako Trst nije izlaz Austrije na more (kao što je Rijeka služila Ugarskoj), te ga tlači Kopar, a drugi put otkako Trst nije na braniku, a ni privlačno tržište za balkanske švercere, koji sada imaju bofl i doma, i to ne talijanski, nego kineski.
Pokret je vapaj za izgubljenim zlatnim dobom, ali ne baš pasatistički , nego projiciran prometu i zaradi. A to mu ipak nudi perspektivu, piše Inoslav Bešker za Jutarnji.
