Na jučerašnjoj utakmici od početka nije bilo sve kako treba
„Ovo večeras bilo mi je jedno novo iskustvo“, rekao mi je sinoć jedan prijatelj iz Rapca, kojeg sam sreo nakon utakmice na Olimpijskom stadionu u Berlinu, gdje je Furia naše Vatrene razmontirala 'na proste dijelove'.
On na utakmice ne ide tako često kao moja ekipa i do sada je imao sreću da je uživo gledao samo pobjede ili remije naše reprezentacije. Ovo mu je bilo prvi put da je na stadionu svjedočio jednom porazu hrvatskih nogometaša.
Moj 'navijački staž' puno je duži (Vatrene pratim od 1998. godine kada smo u Lyonu razvalili Njemačku s velikih 3:0), pa sam u tih 26 godina s našom reprezentacijom doživio puno lijepih ali, nažalost, i bolnih trenutaka. Naravno, nije isto napustiti stadion u nekoj stranoj zemlji u slavljeničkom raspoloženju i nastaviti slavlje po kafićima i restoranima grada domaćina ili pokunjen izaći iz stadiona i onda razočaran tumarati gradom.
Zanimljivo, iako su nas Španjolci sinoć dobro razvalili i nanijeli nam jedan od najvećih poraza na svjetskim i europskim prvenstvima (gori je bio samo poraz od Engleza na Euru u Portugalu 2004. godine), raspoloženje među navijačima nakon utakmice uopće nije bilo turobno. U metrou koji vodi od stadiona do centra Berlina čitavo se vrijeme orila hrvatska pjesma, a ono malo Španjolaca što su bili s nama, šutjeli su kao da su oni izgubili a ne mi.
Berlin je ogroman grad, vožnja podzemnom željeznicom od jednog do drugog kraja grada, a to je do prije 35 godina bilo putovanje iz jedne u drugu državu, traje više od jednog sata, a nakon utakmice nije bilo stanice ni trga u kojem nije bilo hrvatskih navijača. Ovako nešto nikada nisam doživio, a na utakmice odlazim, kao što sam već rekao, punih 26 godina.
Dakle, iako smo izgubili, ili bolje reći iako smo na nogometnom terenu poniženi, nakon utakmice među navijačima uopće nije zavladala apatija, čak naprotiv, svi smo se ponašali, kao da se ništa strašno nije dogodilo.
Iskreno se nadam da isto raspoloženje vlada i među igračima, jer i dalje je sve u našim rukama, pred nama su još dvije utakmice u kojima čak ne moramo ni pobijediti oba puta.
Inače, na jučerašnjoj utakmici od početka nije bilo sve kako treba. Navijački korner u organizaciji HNS-a meni osobno nije bio dobro organiziran, jer su navijači smješteni na mali plato u sklopu jednog manjeg trga. Iz dosadašnjih iskustava znam da su se hrvatski navijači uvijek okupljali na glavnim gradskim trgovima.
Zatim, Olimpijski stadion u Berlinu uopće nije prilagođen modernim uvjetima navijanja. On je izgrađen davno, ima atletsku stazu (koju su barem pokrili plavom ceradom da izgleda normalnije) i samo dva ulaza, što je nezamislivo kod modernih stadiona. Nije ni komforan, jer su svi wc-i i šankovi izvan stadiona. Jučer mi se prvi put u životu dogodilo da sam na nekom europskom ili svjetskom prvenstvu gotovo sat vremena morao čekati u redu za ući u stadion.
Dakle, na utakmici u kojoj baš ništa nije bilo kako treba, dogodilo se baš sve loše što se nekoj momčadi može dogoditi, uključujući promašeni penal, pa iskreno vjerujem da smo na Olimpijskom stadionu u Berlinu na utakmici protiv Španjolaca potrošili sve moguće pehove. (Tekst i foto: Nenad Čakić)
