Trippar: Pravo korištenja sporne parcele moja pokojna majka je dobila još 70-ih godina

„Moji su pokojni roditelji, na parceli KČ 4614, 1970 godine počeli graditi obiteljsku kuću, građevinska je dozvola izdana shodno svima tada važećim planovima te je tim i pristup garaži bio predviđen, promjenama planova gradnje za taj dio grada, prije završetka kuće 1972. godine  pristup garaži bio je moguć samo zračnim putem, dizalicom ili helikopterom“, stoji u reagiranju Mire Trippara na tekst „Dok je bio gradonačelnik Ljubo Kosić pogodovao svom prijatelju Tripparu“, objavljenom 12. travnja na našem portalu.

„Od tadašnje Skupštine Opčine Poreč pokojna je majka zatražila pravo korištenja parcele koju vi navodite, isto je i odobreno“, stoji dalje u reagiranju:

„Smrću majke 1996. godine sestra i ja nasljeđujemo kuću, normalno je bilo da smo traži da se pravo služnosti parcele KČ 4614 dodijeli nama, što je učinjeno uz veliku pomoć osobe koja me savjetovala što napraviti kako bi pravo služnosti koje je mama imala, dobili sestra i ja, a sve znajući da prodajemo kuću i da je taj detalj bio bitan kod kupca, a koja je nakon par godina vodila projekt izgradnje za Franca Bassa na susjednoj parceli.

Dakle nije riječ o NIKAKVOM POGODOVANJU ili NEMARNOM odnosu prema gradskoj imovini od strane tadašnjeg gradonačelnika. Tadašnji je gradonačelnik svojim potpisom ovjerio dokument koju mu je pripremila Komisija za pripremu prijedloga za promet nekretnina u vlasništvu Grada Poreča (dokument u prilogu), da je komisija tada tražila da sestra i ja kupimo tu parcelu mi bismo ju i kupili.

Sestra i ja smo roditeljsku kuću prodali u studenom 1999. godine, kupac je bio upoznat s time da imamo pravo služnosti spomenute parcele. Slobodan sam napomenutu da je osoba koja je nakon par godina vodila projekt izgradnje hotela za investitora Franca Bassa, na parceli preko puta naše tadašnje kuće, od mene tražila da pravo služnosti koje je još glasilo na moje ime NE PRENESEM na tadašnjeg vlasnika kuće, na što NISAM NIKAKO htio pristati, a niti sam mogao. Još jednom napominjem riječ je o osobi koja mi je 1999. godine dala savjet što i kako napraviti da se pravo služnosti ''prebaci'' na sestru i mene kako bi budući kupac naše naslijeđene imovine mogao zatražiti pravo služnosti radi prilaza garaži.

Interesantno je da original dokumenta koji ste pokazali na vašoj web stranci imamo samo moja sestra, ja i gradska uprava Grada Poreča, trakica-konac sa strane je dokaz da je netko ili skenirao original ili vam ga dostavio, a znamo da Imovinsko pravni odjel Grada Poreča svoju arhivu ne drži na parkiralištu ili na Trgu Slobode, da nije baš dostupan svima. Nisu slučajno izvukli naš predmet, ne u predizborno vrijeme.

Nije valjda da se netko toliko uplašio protukandidata za gradonačelnika da od gradskih službi traži originalne dokumente, skenira ih i šalje vama, ili su vam dali originale.

Da su ušli u meritum problema shvatili bi da je ta odluka od rujna 1999. godine samo nastavak nečega što je bilo i ranije (kraj sedamdesetih godina), daleko prije nego li je R. Kosić postao gradonačelnikom ili pak ja osnivačem-članom Parenzane. Očigledno da su izvukli samo on što njima odgovara, iskrivljeni dio istine.

Kako već imaju pristup arhivi Imovinsko pravnog odjela molio bih da objave i Rješenje o pravu služnosti koje moja majka dobila krajem sedamdesetih godina (barem toliko očekujem od njih), a na osnovu kojega smo sestra i ja zatražili produljenje prava dužnosti na nas nasljednike.

Žalosno je da neki od tih ljudi i dalje misle da su bogom dani te da i dalje trebaju voditi ovaj grad. Istina je čudnija nego izmišljotina“, stoji u reagiranju Mire Trippara.