Emil Kolak iz pulskog banda Ovrha: 'Niti jedan muzički pravac nije mrtav'

Punk band Ovrha osnovan je 2012. godine, a čine ga Đeni Brženda-Brgy- vokal, Emil Kolak - gitarista, Wolfgang Ereš-Wolgy - basist i bubnjar Nenad Rašeta - Žare. Radi se o glazbenicima iza kojih je bogato glazbeno iskustvo, okupljeni iz raznih bendovima: Brgy - Crnački Znoj i Frontalni Udar (prva postava), Emil – Preludium, Đi - Frontalni Udar, Wolgy - Frontalni Udar i Pokret Otpora. Svoj prvijenac Država snimili su 2014. godine u pulskom studiju „Ja sam gluh“ u suradnji s Goranom Jularićem – Juletom.

Ovrha je isključivo punk band čiji je stil naglašen buntovnim tekstovima, koji na sarkastičan način govore o svakodnevnim životnim temama. O svemu tome, aktualnim problemima i što od Ovrhe možemo očekivati ove godine razgovarali smo s njihovim gitaristom Emilom Kolakom, koji osim u punk bandu svira i u Preludiumu i u Trio Vintagu, a čiji su muzički pravci raznovrsniji.

* Možemo li danas uopće govoriti o punku obzirom na sve underground i alternativne glazbene pravce koji su se pojavili posljednjih godina? Je li punk mrtav?
- Danas nemamo o čemu uopće razgovarati što se tiče glazbe, ne samo u vezi punka nego sveukupno. Ne znam kako ti ljudi, koji žive samo od toga, uopće preživljavaju. Neki koje poznajem ne dobivaju nikakvu pomoć, apsolutno ništa, a zabranili im da sviraju. Strašno. Mislim da niti jedan pravac u muzici nije mrtav, jer ima ljudi koji to vole i slušaju i sviraju za svoje gušt. Ne znači, ako nije zastupljeno u medijskom prostoru, da ne postoji ili da je mrtvo. Od mladih punk izvođača koji se trude i izdaju albume, naveo bih Fonjaturu i Fried Brain za koje znam da se trude i vole to što rade.

* Kako je započela vaša glazbena karijera i kako je nastao Band Ovrha? 
- Karijera nije još niti započela, a ne znam ni hoće li ikad, s obzirom na novonastalu situaciju. Glazbu nisam nikad ni doživljavao kao posao i karijeru, već kao nešto što volim raditi, nešto što ispunjava mene i moje slobodno vrijeme. U biti i pomirio sam se s tim jer vladajuće nije više briga za subkulturu kao nekad,nije im stalo da ljudi rade što vole. Nekad se to cijenilo i poticalo, a danas ne. Zato je nekad bilo puno kvalitetnih bandova, a danas pustoš. Danas ako želiš da se čuje za tebe, ulaziš u svijet ponude i potražnje, moraš izigravati klauna i imati veze, dobro izgledati i dobro se prodati, dubiti na trepavicama da bi uspio, al' sad ne možeš ni to, jer nemaš gdje svirati zbog korone. Ali, to nije ono što me povezuje s muzikom, niti bih želio funkcionirati na taj način. Nema više pravih iskrenih bandova u medijskom prostoru kao nekad, danas je sve roba.

Završio sam nižu muzičku školu za harmoniku, koja me iskreno i nije previše interesirala. Pravu ljubav prema muzici osjetio sam kao tinejdžer, pošto nikad nisam htio biti ukalupljen u sustav pravila ponašanja i razmišljanja koja su nam nametnuta. Osjetio sam snažnu poruku u tekstovima Azre, Partibrejkersa, Sex Pistolsa, Dead Kennedeysa , Ramonesa, Francija, Atomskog skloništa i počeo sam svirati gitaru.  Zavolio sam punk i r'n'r i tu supkulturu u kojoj sam se osjećao slobodno i bio okružen ljudima koji razmišljaju slobodno, s njima sam svirao i družio se.

Band Ovrha su osnovali i osmislili ime Đeni Brženda Brgi i Ivan Šestan Dži. U band me je pozvao Dži, stari znanac još iz Peruški, gdje smo zajedno slavili rođendane. Brgi i Čupo su u to vrijeme imali svoj band. Mogu reći da smo kliknuli na prvu. Njima se svidjelo kako sviram, a meni što sam našao band u kome sam se mogao izrazit i ljude koji istinski vole to što rade.

* Tko piše tekstove? Što vas najviše inspirira za tekstove?
- Tekstove pišemo svi. Neke sam napisao ja, neke Brgi, neke i Čupo. Inspirira nas nepravda, robovlasnički kapitalizam, bunt, sve ono u biti što čovjek proživljava u ovom svijetu. Poruku koju smo primili od bendova koji su utjecali na nas i naše svjetonazore, želimo prenijeti na svoj način, da mladi ne uzimaju sve zdravo za gotovo i što im je nametnuto, nego da misle svojom glavom i da mijenjaju svijet. Sve to nas inspirira i što je teža situacija to je više motiva za novi tekst.

* Tko su vam glazbeni uzori? Uz kakvu ste glazbu odrastali? 
- U bandu imamo različite glazbene uzore, što nas čini neuobičajenim i obogaćuje nas. Osim punk rocka volim blues i boogie wooogie, country, dok ostali u bandu slušaju Exploited, Ramonese, Partibrejkerse. Uz tu smo glazbu i odrasli, novi val, punk, osamdesete.

* Mogu li glazbenici poput vas, koji nikad nisu bili mainstream ili zabavnjaci, a koji već imaju toliko iskustva iza sebe, živjeti danas od glazbe?
- Ma nema šanse. Danas ne može nitko živjeti od glazbe zbog lockdowna. Može eventualno nešto dobit od tantjema što im se pjesme vrte po radijima, ali i najpopularniji vidim da se žale i jedva preživljavaju. Klasne razlike mislim, da nikad nisu bile veće nego danas, mali broj ljudi drži ogroman kapital i bogatstva, a ostali po principu kuća- posao, neki lanac supermarketa i opet kuća. I kao, budi i sretan da i to imaš, strašno. Jednostavno ne daju ljudima da žive i da rade ono što vole.

* Koliko pratite suvremenu glazbenu scenu? Možete li izdvojiti nekog mladog izvođača iz naše regije čiju glazbu cijenite?
- Ma iskreno ne pratim. To što čujem po radijima i televizijama mi je bez veze, kao ono čisto nešto da svira, ali ništa me ne oduševljava. S ovih prostora cijenim Francija Blaškovića koji je stvarno vanvremenski genijalac.

* Kakvi su vam planovi za budućnost? Pripremaju li se nova izdanja?
- Nakon stanke planirano opet svirati, naći bubnjara, snimit novi album. Imao i neke nove ideje za pjesme. A poslije ako se to nekom svidi, nadam se da će nas zvati na nastupe.

* Čime se bavite dok ne svirate? Koliko je glazba povezana s vašim privatnim životom?
- Dok ne sviram rješavam svakodnevne obaveze, radim da mogu preživjeti i platit račune da ne bi imao dvije Ovrhe. Uz punk band Ovrhu, sviram i u rock bandu Preludium i Trio Vintage i nađem uvijek vremena za sebe. Moji ukućani me podržavaju, daju sve od sebe i uspješno se bore sa decibelima koji naviru iz moje prostorije. (Razgovarala: Divna Knežević)