Evo po čemu je istarski pršut poseban u odnosu na ostale hrvatske
U svega pet godina na razini Europske unije zaštićena su sva četiri hrvatska pršuta – krčki, istarski, drniški i dalmatinski, o čemu je Večernji razgovarao s Antom Madirom, izvršnim direktorom Klastera hrvatskog pršuta.
Treba istaknuti da su zaštićeni hrvatski pršuti među rijetkim proizvodima koji u sebi ne sadrže nikakve aditive, konzervanse i bojila. Bez obzira na to je li riječ o krčkom, istarskom, drniškom ili dalmatinskom pršutu, iznimno je važno da sirovina bez obzira na porijeklo bude visoke kvalitete. Specifikacijom kod sva četiri pršuta strogo je propisana svaka pojedina faza proizvodnje kroz parametre koji se moraju poštivati. Krčki pršut nasoljen je smjesom morske soli i mljevenog crnog papra, ne dimi se, sazrijeva u koži i suši se na krčkoj buri, a svojevrsna je kombinacija dalmatinskog i istarskog pršuta. Izgledom podsjeća na dalmatinski, a načinom soljenja i sušenja na istarski. U Istri se obrađeni butovi bez kože i potkožnog masnog tkiva suho salamure isključivo s morskom soli ili uz dodatak papra, lovora, ružmarina i češnjaka, a sušenje istarskog pršuta traje od 12 do 18 mjeseci. Za razliku od krčkog i istarskog, koji se ne izlažu djelovanju dima, dalmatinski pršut dimi se na točno propisanom drvu: grabovini, bukvi i hrastovini, pojasnio je Marid za Večernji.
Od četiri zaštićena hrvatska pršuta krčki, dalmatinski i drniški imaju oznaku zemljopisnog podrijetla, dok je istarski dobio oznaku izvornosti što znači da meso mora potjecati iz Istre ili desetak drugih hrvatskih županija. Zanimljivo je da je od četiri hrvatska zaštićena pršuta, možda mnogima najmanje poznati krčki pršut prvi dobio zaštitu. Štoviše, to je prvi hrvatski autohtoni proizvod koji je u Europskoj uniji dobio zaštićenu oznaku. Kada govorimo o oznakama, zaštićene pršute ćete prepoznati po plavoj oznaci Europske unije koja je zajednička je svima, a uz nju na krčkom i drniškom je oznaka stiliziranog pršuta, istarskom stilizirani pršut podsjeća na violinu, a na dalmatinskom oznaka tri lava izvedena iz povijesnog grba Dalmacije. Samo pršuti koji nose takve oznake mogu se zvati krčki, istarski, drniški i dalmatinski i proizvode se po strogo specificiranom protokolu. Ove oznake nisu važne samo zbog prepoznatljivosti, nego imaju i funkciju zaštite od sivog tržišta. Sve što može navesti potrošača da je riječ o zaštićenom hrvatskom pršutu kršenje je propisa podložno velikim kaznama. Spomenuo bih još da je s udjelom većim od 90 posto u ukupnoj proizvodnji pršuta u Hrvatskoj najviše je dalmatinskog, slijedi drniški, potom istarski i krčki, kazao je Madir za Večernji.
