'Od običnog sela postali smo mali gradić' (video)
Bale su, kao što nas ikonice na plakatu njene Turističke zajednice informiraju, općina dinosaura, lijepog mora, općenito lijepe prirode, maslinovog ulja te zanimljive arhitekture u čemu dominira palača Bembo. Sve smo to već znali, a u razgovoru mještankom Nerinom Božac, inače predsjednicom ovdašnje udruge umirovljenika, saznali smo jednu novu: Bale su općina mladih.
Doista, svako malo ugledali smo roditelja, kojiput djeda ili baku, u šetnji s malom djecom.
Ne sumnjamo da Božac dobro obavlja dužnost predsjednice jer da smo je obavijestili da dolazimo i da nas dočeka s kratkim i informativnim referatom, ne bi bolje ispalo. Evo što nam je rekla: “Bale su općina vrijednih, marljivih i dobrih ljudi. I napredna općina, jako puno se stvari promijenilo u proteklih petnaestak godina. Od običnog sela postali smo mali gradić s oko tisuću i dvjesto stanovnika, plus vikendaši. Mladi se naseljavaju, stvoreno je praktički jedno novo naselje u kojemu su mladi i djeca, a to puno znači. Ljeti Bale bruje od turista iz cijele Europe i svijeta. More nam je savršeno, imamo auto kampove Mon Perin, San Polo i Colone. Život je miran, bez ispada, većina stanovništva je zaposlena. Treba nam samo da se malo više opustimo, družimo i budemo još veseliji.“
A kako je to bilo nekada, podsjetila nas je Irena Baričević, koja u Balama živ od treće godine. Doveli su je roditelji koji su došli iz Dalmacije trbuhom za kruhom.
„Bale su bile bez vodovoda, struja je bila slaba, ulice neasfaltirane. Mi, koji smo došli izvana, morali smo naučiti baljanski talijanski dijalekt, što, nama, djeci nije bilo teško, ali roditeljima je išlo teže. Svi smo se družili i život je bio miran. S godinama je sve stasalo, počele su se graditi kuće. Nekada su ljudi više odlazili, nego dolazili, sada je obrnuto“, kaže ona.
S Božac i Baričević razgovarali smo na Trgu La Musa, središtu Bala, koji je i u ovo koronsko vrijeme vrlo živ. Zasigurno je od pamtivijeka bilo tako jer na baljanskom „la musa“ je mazga, što znači da se ovdje dolazilo s mazgama kao što se danas dolazi automobilima.
Kako su to izgledale Bale bez asfalta još možemo vidjeti ispred župne crkve gdje je zemljište nasuto šljunkom. Ima i puno ruševnih zgrada. Nema sumnje da je problem isti kao i drugdje: puno nasljednika i nerazjašnjeni imovinsko-pravni odnosi. Kaštel Soardo-Bembo srce je starog dijela Bala i to je jasno već na prvi pogled. Sve ostalo izgrađeno je oko njega i zbog njega.
U starom gradu živi Ivan Brusić, koji je sa sinom Bornom ispred trgovine na La Musi čekao suprugu.
„Cijeli život sam u Balama, a radim u Kanfanaru. Tko razmišlja o budućnosti, Bale su dobar izbor, jer se obnavljaju kuće i gradi infrastruktura“, rekao nam je on, dok se mali Borna bavio našim mikrofonom.
U Ulici La Grisa, pješačkoj zoni koja vodi u stari grad, zatekli smo Anu Užarević s kćerkom Mašom.
„Doselila sam se u Bale 2014. godine. Moj suprug je odavde, pa sam dolazila i prije, dok sam bila studentica i radila sezonski u turizmu. Sada gradimo kuću i nemamo se što požaliti. Blizu su nam i Pula i Rovinj, a za djecu je ovdje sigurno dobro“, kaže ona.
Ermino Lordanić za sebe veli da je bodulski Baljanin. Naime, rođen je u Balama, gdje su mu se roditelji 1955. godine doselili s Dugog otoka. Nije da je nezadovoljan, ali smatra da bi pored turizma trebalo pokrenuti i neku proizvodnu djelatnost. I još nešto.
„I neki starački dom napraviti, jer su generacije sve starije. Koliko vidim, nemaju sluha za to, ali doći će i oni na red! Nemaju svi velike obitelji da mogu paziti jedne druge, što je i državni problem. Evo, to je glavna kvaka“, smatra on. Dom za starije osobe u Balama? Mogu to Bale uspješno riješiti, kao što su svojevremeno izgradili sportsku dvoranu međunarodno nagrađivanu za arhitektonsko rješenje. (Robi Selan)
