GLADIJATOR DAMIRA STRUGARA

Ribarsko prigovaranje o pulskom rotoru i nogometnom klubu

2
Damir Strugar
Damir Strugar

Trebali bi svi novinari s vremena na vrijeme vratiti se malo na tržnicu i ribarnicu i izvijestiti svekoliku javnost šta se tamo dešava i kakva se problematika rješava. Tako sam se i ja udostojio obići „trbuh grada“, koji se nalazi na asfaltiranom trgu, kojeg je neki gradski poluinteligentni činovnik zadužen za adrese ulica i trgova  nazvao „Poljanom Mate Balote“. Misleći valjda da stoljetni kesteni koji natkrivaju štandove na tržnici zapravo rastu iz poljane. A na prekrasnoj pulskoj tržnici znamo to mi dobro, ponuda izdašna, a cijene, naravno, visoke!

„Dakle, ništa novog!“, zaključio bi nakon ovakvog izvještaja moj nekadašnji stari dobri urednik u Večernjem listu, u kojem sam još, tamo negdje početkom osamdesetih, kao novinar početnik slao svoje izvještaje s tržnice za stranice istarskog izdanja i rado čitanu Pulsku kroniku. Stoga se upućujem u zatvoreni dio, gdje se nalazi ribarnica.

„Vi u Puli imate super ponudu u ribarnici!“, objašnjava meni i prodavaču ribe na štandu jedan simpatični brkati turist iz Dalmacije. „Ne znam da li ste možda nedavno ili uopće bili na ribarnici u Makarskoj, ali ona nije niti blizu ponudi kakvu vi Puležani imate!“, uvjeren je gost u našem gradu, čiji akcenat ipak baca malo više na bosanski, a ne na dalmatinski.

Vodena maglica i kopanje kanala

„To vam je zato jer jedino Pula i Rijeka na svojim tržnicama prodaju svoju ribu, dok cijela Dalmacija svoj najbolji ulov šalje na tržnicu Dolac u Zagreb!“, objašnjava prodavač radoznalom makarskom gostu razloge dobre ponude i obilje ribe na pulskoj peškarij. Meni nekako drago da se i mi Puljani imamo čime ponositi, kada smo već turistička meka koja je se okitila novokomponiranom jezičnom dijagnozom, pardon uglednom turističkom nagradom „Najbolja City break destinacija“ u Hrvatskoj.

Evo tako smo, naprimjer, prije neki dan bili jako ponosni kad smo doznali za informaciju da čuveni pulski kružni tok, koji je koštao čak 85 milijuna kuna nema tehničku uporabnu dozvolu. Naime, kružni tok uz svjetleći light-show ima i svoje vodeno prskanje, pa možebitne probleme vozačima u prometu stvara vodena maglica. Te je stoga potrebno taj problem otkloniti, kako vodena maglica ne bi smetala vozačima dok se rotorom vrte ukrug, uporno vozeći u desnoj, vanjskoj traci. Jer ih nitko nije naučio da se ukrug u rotoru vozi unutrašnjom voznom trakom. 

Kao što ih isto tako nitko nije ni obavijestio, a  kamoli podučio, jesu li oko tog raskošnog pulskog kružnog toka neki pojedinci možda krivi i odgovorni za dodatni trošak od 35 milijuna kuna, kojim se riješio problem poplave i izlijevanja vode? A koji završetkom prvih radova nije bio riješen, iako se već do tada bilo potrošilo 50 milijuna kuna! No, znate i sami da naše insituticije, a posebno organi istrage i gonjenja imaju preča posla, a ne da se bave kojekakvim dodatnim radovima, prekopavanjima i iskapanjima u gradu.

A kad smo već kod iskapanja i prekapanja u gradu, zaista mi je dirljivo i velebno što u lokalnom listu imam prigodu svaki dan čitati i pratiti PR tekstove i reklamne oglase aktualne vlasti o tome kako se diljem Pule kopa, ruši, asfaltira i buši.

Doduše, jedina nas pulska dnevna novina u Istrijana više ne uveseljava slikama čelnika Grada Pule koji svojim nasmiješenim licima posjećuju rovove i kanale, diveći se vrijednim neimarima, dinamici radova i obećanjima da će radovi biti izvršeni u planiranom roku. Pa smo tako zakinuti za povijesne fotografije već poznatih javnih promatrača radova - dogradonačelnika antifašiste i velepročelnika komunaliste - te još pokojeg dežurnog epizodiste iz kabineta gradonačelnika Pule. A koji sa plastičnim građevinskim šljemovima barem dva – tri broja manjim od njihove veličine glave, uz razdragani sjevernokorejski osmijeh, veselo gledaju radnike bušače, kopače i armirače. Pritom sigurno misleći u sebi da ovim radnicima u rovovima i kanalima ipak nije lako, ali tko im je kriv kad nisu ušli u stranku na vlasti i profitabilnu politiku gdje bi im plaća bila barem tri puta veća nego u građevinarstvu?

Preprodaja nogometnog kluba Istra 1961

No, nije sve u novcu. Ima nešto i u zlatu, dijamantima, nekretninama, a i dionicama. Pa makar se njima trgovalo u nogometu. A što je zateklo i pulski nogometni klub slavnog imena i čudne godine rođenja Istra 1961. A u njemu stvari očito ne idu dobro, jer je nestalo novca. Ili ga možda, nikad nije ni bilo?

Pa se gazda Michael Glover, većinski dioničar kluba, jedan od čuvenih strateških partnera Grada Pule iz napadačkog trolista Faggian – Đorđević – Glover, razmišlja ovih dana kome uvaliti taj vruć krumpir i vreću bez dna?

Odnosno, tko je toliko lud da preuzme i kupi nogometni klub koji nikad neće biti prvak, nikad neće osvojiti Kup, nikada neće igrati u Europskoj ligi, ali će zato svake godine strepiti od ispadanja i boriti se da pobjegne sa začelja tablice Prve hrvatske nogometne lige.

Tko je zapravo zainteresirani investitor da otkupi klub koji se ne može samofinancirati, koji ima očajan prihod od prodaje ulaznica i još manji od sponzora, te koji će vječno grcati u financijskim dugovima i ostalim dubiozama. I neće sigurno nikada biti u pozitivi! A u gradu koji nogomet nikad baš silno nije ni volio i hibridno fuzioniranom klubu, koji ima možda par stotina redovitih kibicera i vatrenih tifoza sa plaćenim ulaznicama.

No, propali su ili su se izgubili u anonimnosti u Puli i nekad daleko popularniji sportovi (boks, hrvanje, košarka, biciklizam, atletika, rukomet…), pa kako onda neće i najsporednija glavna stvar u svijetu, a to je nogomet. Jer odavno je nama građanima najglavnija sporedna stvar na svijetu postala – politika! (Damir Strugar)

Povezane vijesti

Najnovije vijesti