Slatka tajna Šijanske šume
Kažu da se svaki čovjek bar jednom u životu vraća u svoje rodno mjesto, a svaki turist u Pulu kada jednom vidi prekrasnu Arenu. Pa sam se tako i ja nakon punih 16 godina pauze vratio prošlog ponedjeljka na prvomajsku proslavu u čuvenu pulsku šumu u Šijani - Kaiserwald. U kojoj sam kao dječak, osnovnoškolac i tinejdžer redovito svake godine proslavljao Prvi maj.
Uz Šijansku šumu vezuje se priča kako su na Veliki petak 1271. godine članove imućne i ugledne pulske obitelji Castropola ubili urotnici. Vjerni sluga uspio je spasiti samo muško dijete i smjestiti ga u franjevački samostan, gdje je i odraslo. Kasnije je, u znak zahvalnosti, Šijanu poklonio tom samostanu. Godine 1860. upravu nad šumom preuzima ratna mornarica.
Carska šuma
Početkom 20. stoljeća nazivala se Carskom šumom (Kaiserwald), kada je služila za odmor i rekreaciju austrougarske vojske i gospode. Brojni izletnici tada dolaze u šumu raznim prijevoznim sredstvima: kočijama, automobilima, biciklima, pa se već tada ističe potreba za njezinim uređenjem i povezivanjem tramvajskom prugom s centrom. Inače, park šuma Šijana nalazi se svega dva kilometra udaljena od strogog centra pule, ispresijecana je uskim vijugavim puteljcima i prostire se na čak 152 hektara.
Sredinom dvadesetog stoljeća park šuma Šijana postaje centralno mjesto za proslavu Praznika rada – Prvog maja. I tako to traje sve do danas. To je mjesto gdje se 1. svibanj svake godine tradicionalno obilježava uz besplatni grah, vrtuljke, šećernu vunu na štapićima, miris različitih roštilja, pečenke na ražnju,te glazbene note svih mogućih vrsta.
Zvuci rodnog kraja različitih žitelja Pule
Svašta se ovdje može čuti: od pulskih mažoretkinja i pjevača amatera, preko pop-rock sastava, pa do nastupa folklornih grupa različitih nacionalnih manjina. Kada opća atmosfera dostigne pravi štimung začuju se tu preko razglasa i zvuci rodnog kraja različitih žitelja Pule, a brojni sudionici proslave znaju zasplesati zajedničko kolo.
Baš tako bilo je i ove godine. Brojne kolege fotografi uredno su bilježili različite zanimljive scene, a ja sam za prigodnim šankom čuvenog „Rock caffea“ naletio na dvojicu svojih kolega. Predstavnika novinarske stranke umirovljenika.
Prvi od te dvojice veterana sa 40-godišnjim medijskim stažom je popularni radijski novinar Budimir Žižović – Žižo, koji je u Šijani bio zadužen za vođenje cjelodnevnog programa, sastavljenog po sistemu: „Za svakoga ponešto!“
Žižović i Vučković
„Trudili smo se sve zainteresirane izvođače uvrstiti u program i mislim da smo svima omogućili javni nastup!“ – veselo mi priča popularni Žižo, kojeg baš u tim trenucima jedan osebujni kantautor moli za svoj trominuti nastup na pozornici sa usnom harmonikom.
Istodobno, na drugom kraju šanka, gledam kako nekad znameniti novinar HTV-a Boro Vučković snima kadrove za svoj dokumentarni film.
„Ovo je sajajn događaj i vrhunski materijal za pravi dokumentarac!“ – uvjerava me Vučković dok snima zanimljivog i raspričanog sudionika proslave koji istražuje i propitkuje tko ga je to oborio na travu dok je on mirno ispijao pivo u hladovini stoljetnog hrasta.
Za to vrijeme veseli građani i sudionici prvomajske proslave na pozornicu donose CD sa snimkama pjesama koje bi oni željeli javno poslušati i uz njih veselo zaplesati. Dežurni ton majstor rado im izlazi ususret i putem moćnog razglasa čuju se zvuci pjesama našeg djetinjstva i mladosti. Ima tu i borbenih pjesama, te različitih varijacija kojekakvih narodnih kola. No, vesela publika hvata se ukrug i pleše kao dobro uvježbana folklorna skupina.
Podržimo Makedoniju!
Naprosto nadrealna, multi-kulturalna, vesela i razdragana scena izaziva osmijeh na licima svih prisutnih, a ja u toj općoj gunguli i veselju primjećujem i jedan zanimljiv transparent. Na kojem čitko piše: „Podržimo Makedoniju!“
I dok obilazim stolove, šatore i postavljene šankove ukrug, primjećujem da je gastronomska ponuda na sasvim zavidnoj razini. Naravno, tu su i specijalni mali šankovi sa sokovima i klupice za djecu, te stolovi za ping – pong! Kao i brojni drugi rekviziti kojim se najmlađi zanimaju i naganjaju po šumi.
Jasmin Stavros
Gledam u pozornicu na kojoj svira glazbeni sastav i prisjećam se kada sam prije 16 godina na istom mjestu sa tadašnjim organizatorom dogovorio nastup cara zabave Jasmina Stavrosa. Raspjevanom Stavrosu tog se 1.svibnja 2001. godine toliko dopao štimung i prijem publike u Šijanskoj šumi, da je svoj nastup produžio za više od sat vremena, koliko je inače bilo dogovoreno da pjeva. Bio je izuzetno topal dan, temperatura se popela na čak 30 celzijevaca, a gotovo svi su bili u majicama kratkih rukava
Nakon koncerta, sjećam se vrlo dobro, sa Stavrosom i dečkima iz njegovog pratećeg sastava „Naranča“ i pulskim prijateljima, zasjeli smo uz roštilj te se pogostili i družili do jedan sat iza ponoći. Bilo je tu i viceva i šale i smijeha, pa smo iz šume otišli u kasnim noćnim satima...
Godine su, eto, prohujale, a sve je ostalo isto... Stoljetna stabla u Šijani i dalje su veličanstvena, a Pula se može pohvaliti mjestom za narodne proslave i veselice, kakvog bi svaki grad samo poželiti mogao. A ljudima je potrebno tako malo za dobru zabavu. Barem na jedan dan. Kad već nije i češće.
