Kamere za brzinu su zakon! Dajte nam ih još!
Piše: Igor Radić
Nedavno smo izvijestili o novih 12 kamera za nadzor brzine instaliranih na istarskim cestama, prenijevši zadovoljstvo mještana. Dobar primjer kako ovi radari blagotvorno djeluju na promet u naselju, svakako je Potpićan.
Radi se o mjestu s 500 stanovnika, tranzitnom, s izrazitim saobraćajem teških kamiona, a zastupljeni su i motoristi skloni vratolomijama. Tu ste još do jučer iz mjesnog kafića mogli - uz Inin gemišt rasplinut iz tih silnih auspuha - svjedočiti prebrzim, katkad i sumanutim vožnjama. Mogli ste na to šiziti ili moliti Očenaš i Vjerovanje, da se nešto grdoga ne dogodi.
Rijetki su zarezivali znakove ograničenja, ili pak one koji upozoravaju da su na svega četiristo metara čak četiri pješačka prijelaza - kraj ambulante, škole ili vrtića, crkve, trgovine… Ma, kakvi! Ništa sporo, brate, samo gas daj.
Otkako je, međutim, montirana kamera za kontrolu brzine u središtu naselja, slika se stubokom promijenila. Nisu, kažu upućeni, uređaj još ni pogonili, niti su metnuli onu oznaku za kontrolu brzine, ali svi, sinko moj, već naveliko koče.
Brzići se prepali kao čvorci strašila u vinogradu i sada mile li ga, mile poput puževa golaća. Motori su i dalje snažni, vremena je i dalje sve manje, al' im se odjednom, po svoj prilici, nikud ne žuri. Gromoglasna cestovna buka pretvorila se u fino brujanje. Bogu fala. Zbog svega, kava vam ima bolji okus, a da popijete koje pivo više, moglo bi vam se učiniti i da ste na korzu.
Kamera matira u jednom potezu. Nuspojava se očituje u vidu nečijeg, je li, olakšanog novčanika, ali izgleda da je represija – postoji li ružnija riječ od ove? - jedini lijek za učiniti normalnom svakodnevicu pješaka u naseljima.
„Ma neka ih udre po takujinu, ne žalim ih. I ja ću platiti ako rabi, samo da bude reda. Jer ovo ča smo dosad imali, to je za izludit. Gledam vozače šlepera: prije bi protutnjali kao munjeni, vrag bi hi bija ferma doli do pruge, ali sada naveliko frenivaju“, komentira prijatelj Potpićanac za stolom, a društvo ga zborno prihvaća.
Kao da hoće reći: dajte nam još kamera! Evo za početak, može jedna u Kršanu, i tamo divljaju…