Garcia nam otvorio dušu, ali mora shvatiti i emocije navijača. Istra ide dalje, a novi trener već se nazire

Prekinulo se naglo. Bez najave, bez oproštajne rečenice. S posljednjim pljeskom u Osijeku koji to zapravo nije trebao biti.

Gonzalo García, trener koji je u nekoliko mjeseci preobrazio pulsku Istru i osvojio srca navijača, odlučio je otići i time prekinuo jednu od najljepših priča koje je Drosina doživjela u posljednjem desetljeću.

Zov s juga i novi urugvajčev izazov zvan Hajduk u to teško jutro u ponedjeljak 26. svibnja nasukao je i ponajmanju priliku da se rezimira upravo završena sezona i poglede zaljubljenika u ‘zelene-žute’ boje ponovno usmjerila u neizvjesnu budućnost, kakvima su proteklih desetljeća u mnogo slučajeva svjedočili.  

Nije lako Istrinim navijačima prihvatiti činjenicu da će se gotovo sve morati početi graditi ispočetka. U redu, dobri temelji su postavljeni, okupljena je vrlo solidna momčad koja se tijekom ovog prijelaznog roka neće u potpunosti osipati, no promjena na klupi gotovo će sigurno iziskivati i određeno vrijeme prilagodbe. I novog strpljenja.

Nije lako ovih dana ni Gonzalu Garciji. Priznao nam je to u jučerašnjem prijateljskom ćaskanju u poluvremenu finalne utakmice Kupa Istre na Drosini, gdje se pojavio na iznenađenje mnogih prisutnih. Iako su svi već bili sigurni kako je spakirao kofere i krenuo prema jugu Hrvatske, dosad omiljeni Istrin trener još je uvijek u Puli i tom je prigodom odavao dojam kako se odmara od naporne sezone. 

No, razočaranje, tuga pa i bijes dijela istarske javnosti koje je proteklih dana osjetio, izazvala je emocije koje u našem razgovoru jednostavno nije mogao sakriti. Iako, kako kaže, još ništa nije potpisao s Hajdukom, rastanak sa ‘zeleno-žutima’ se jednostavno osjetio u zraku. ‘Svo svoje znanje i energiju uložio sam u ovaj projekt. Svoje sam srce dao Istri’, rekao nam je vrlo sjetnim glasom. 

Emocije navijača međutim vrlo su razumljive i teško je, naravno, shvatiti odlazak bez riječi i oproštaja. Jer i oni su svoje srce dali omiljenom treneru, koji je na tribine Drosine donio nove valove optimizma i rezultata koji su dali naslutiti nove povijesne dosege, što dosad nitko od njegovih prethodnika nije uspio.

Da je priči došao kraj još su u utorak bili svjesni u vodstvu istarskog prvoligaša, koji su se nakon početnog šoka okrenuli pronalasku novih rješenja. Sigurno je da će sportski segment na čelu sa Sašom Bjelanovićem vrlo brzo imati odgovor na nenadani izazov koji ih je snašao. Gotovo je sigurno kako će novi strateg Istre 1961 morati imati odlike slične Garcijinim te da će takav profil trenera dobiti prednost pred provjerenim imenima. Tako da nije teško razaznati kako bi novi trener ponovno mogao biti Španjolac, iako Bjelanović na spisku ima imena ljudi iz još nekoliko zemalja. 

Sportski direktor ‘zeleno-žutih’, o čijem se odlasku put Splita također špekuliralo bez temelja, ima beskrajno povjerenje uprave, ali trenutno i baskijskih vlasnika, a izbor trenera biti će još jedan test njegovih sposobnosti. Ukoliko ga uspješno položi, sjećanje na Gonzala Garciju u Istri 1961 ostat će tek fusnota u jednoj prošloj vrlo uspješnoj sezoni. A onda trećeg povratka sigurno neće biti.