Da su pulski donatori doista takvi, Pero i Zelg bi ih trebali nokautirati

Zaklada

Dakle, Zaklada za sport Grada Pule prikupila je prošle godine 94.000 eura, a za svečani domjenak neki dan potrošeno je 18.900 ili ravno 20 posto. Ove godine Zaklada će prikupiti 115.000 eura, pa ako računamo od tog iznosa, to bi bilo 16,5 posto.

Silna muka da se prikupi novac za siromašni pulski sport, a onda se ogroman dio tog novca potroši na hranu i piće. Da, znamo da je na hranu i piće otišlo 8.556, a 9.337 na "uređenje prostora, glazbeni dio, troškove voditelja i organizacije, poklone sportašima i donatorima". Ali ako domjenak nisu mislili održati na kulici na Giardinima, sve to bilo je neizbježno da se pojede onih osam i po tisuća. Kao kruna svega dolazi 1.010 eura na plakete i zahvalnice!

Probajmo zamisliti da je za žrtve potresa u Petrinji prikupljeno pet milijuna eura, a onda smo toliko oduševljeni što smo prikupili taj novac da milijun zgazimo na zabavu.

Postoji samo jedno (donekle) logično objašnjenje za ovu ludoriju, a to je da se donatore drži udobrovoljene kako bi nastavili s donacijama. Logika da moraš nešto uložiti da bi nešto dobio. Ali ako je doista tako, ako će donatori dati novac pulskom sportu samo ako se nažderu i napiju i dobiju plakete, onda imamo najgore donatore na svijetu. Bili su tamo Pero Tadić i Zelg Galešić i šteta što ih nisu nokautirali.

Ali naravno da nije tako. U danu domjenka svatko je sigurno imao i pametnijeg posla.

Koje je onda objašnjenje? Javni sektor! Samo javni sektor može trošiti novce suludo. Da netko ovako raspolaže privatnim novcem, nokautirao bi sam sebe.

Stanovi

Ako kritike gradonačelnika Filipa Zoričića zbog domjenka Zaklade za sport itekako imaju smisla, u slučaju donacije dvaju stanova Domu za odrasle Vila Maria baš i nemaju.

Jest, ti stanovi su u groznom stanju, ali su stanovi. Dom će ih valjda urediti i iskoristiti. Moglo se to napraviti prije donacije, može i poslije. Nije bilo vremena jer su izbori.

Požurio je Zoričić s donacijom i to je jasno, ali je to njegovo pravo. Već smo pisali da je aktualna vlast uvijek u prednosti pred izbore. Plenković je, podsjetimo po tisućuti put, pred prošle parlamentarne izbore podigao plaće u javnom sektoru u nebesa (a oni mu i dalje štrajkaju).

Onom istom javnom sektoru koji tako sjajno barata našim novcem, kao u crtici iznad.

Soldat

Posljednja sjednica pulskog Vijeća u ovom mandatu bila je kamilica. Zeleni čaj bez meda i limuna. Jedini koji se nešto žestio je kandidat HDZ-a za gradonačelnika Sean Soldatić.

On je napao Zoričića da je "ulovljen s rukama u pekmezu", što je prilično ozbiljna kvalifikacija. Odnosno bila bi ozbiljna da je Soldatić objasnio koji je to pekmez.

Spomenuo je to u želji da kaže kako Zoričić koristi donaciju stanova u predizborne svrhe. To ima smisla, ali mu je metafora pogrešna. Možda je mogao reći da Zoričić "tuđim batićem po koprivi udara", ali nikako da su mu "ruke u pekmezu".

Ovako ispada da je sve pomiješao. Da nije bio na satu kad su se učile metafore. Ljetno mrtvilo nazvao mačji kašalj, a lagan posao sezonom kiselih krastavaca. Za Soldatića je netko dobar kao lisac, a lukav kao kruh. Vrijeme mu je brod, a pun je kao novac.

Muzil

Ne bi crtice bile crtice da se nakon posljednje sjednice u ovom mandatu ne osvrnu na jednu rečenicu Dušice Radojčić.

Kaže ona da se u četiri godine ništa nije napravilo po pitanju Muzila. "Ništa nismo učinili da se on otvori i funkcionalno poveže s gradom sadržajima koji su gradu potrebni", doslovno je rekla čelnica Možemo i kandidatkinja za gradonačelnicu.

Prevrtili smo ovu izjavu više puta, čisto da ne bude da nismo nešto dobro čuli.

Posljednji put kad je netko pokušavao "otvoriti Muzil", iz Možemo su vrištali da se uništava zelena površina. Kad je tamo dolazio sadržaj u obliku ski-lifta, tvrdili su da će to uništiti uvalu i pobiti periske. Kad su došli kajaci, trubili su o uništavanju Galebovih stijena.

Apsolutno sve što netko takne u vezi Muzila i najbliže okoline - njima smeta. I onda na kraju mandata pitaju - zašto se nije učinilo ništa!?

Ma, nemoguće. Bit će da smo ipak krivo čuli. Idemo poslušati još jednom.

Kekin

Hladno pivo mi je bilo i ostalo jedan od najdražih bendova. Kome nije. Recimo, uvijek bih radije išao na njihov koncert nego na Thompsona, premda pratitelji ovih crtica znaju da nemam ništa protiv Thompsona.

Ali onaj njegov hrapavi glas ne mogu trpiti duže od 15 minuta, plus-minus. Hladno pivo bih vjerojatno istrpio barem pola sata.

Mile Kekin se posljednjih godina pretvorio u Thompsona, samo s druge strane političkog spektra. Njegova pjesma "ja nisam vaš, moji su dobili 45." pokazuje da je dičnog punkera politika puknula pod stare dane kao loš šampanjac. Ali sve je to za ljude.

Ono što nije za ljude je suludo hapšenje kojem smo jučer svjedočili. Možda griješim, ali ovdje je politika neuočljiva kao crnac na albino plaži.