Teški fašizam danas u Puli - briju se samo muškarci!
Čep
Čini se da u ovoj zemlji samo crtice i Korado Korlević razmišljaju mozgom. Nakon što smo, kontra općem ludilu u državi koje poziva na zabranu mobitela u školama, napisali da je to glupost, i da je mobitel danas toliko nezaobilazan da bi ga trebalo koristiti u nastavi, nešto slično rekao je i legendarni istarski (zvjezdo)znalac.
Kaže Korado da mobitele ne treba zabranjivati jer je to najbolje učilo koje je ikad napravljeno. I naravno da jest. Preko mobitela se danas može ne samo učiti, nego i primijeniti naučeno.
Nažalost, čini se da naše školstvo, osnovno i srednje, ovako arhaično kakvo jest, teško išta korisno nekog može naučiti, a primijeniti nikad nije ni znalo. Nije to samo problem Hrvatske, nego cijele Europe. Dok se u Americi i Kini svakim danom događaju tehnološki iskoraci, u Europi je najveći izum vezanje čepa za bocu.
Čini se da nam je to budućnost. Boca u usta i nek nas drugi vode za ruku.
Brada
Danas se u Resistanceu održava Bradata aukcija a meni jedna stvar nije jasna. Zašto se briju samo muškarci, a ne i žene?
Jer ako želimo imati rodnu ravnopravnost, a svakako želimo, onda bi trebalo brijati sve, bez obzira na to imali bradu ili ne. Što, na primjer, ako se žena osjeća kao osoba s bradom? Ako se jednog lijepog dana, recimo danas, probudila baš kao bradonja. Zar nije njezino pravo da je netko obrije?
Žene mogu brijati da su muškarci, uče nas napredni ljudi 21. stoljeća, isti oni koji bi zabranili mobitele u školama. Pa ako briju da su muškarci, onda ima i da ih se brije.
Bradata aukcija je u naravi teški fašizam.
Misa
A kad je riječ o fašizmu, već sutra je na rasporedu antifa marš kontra fašizma. Oni naravno neće prosvjedovati protiv bradate aukcije, oni će prosvjedovati protiv "nasilja, mržnje i ekstremizma u javnom prostoru".
Skup koji se protivi nasilju, mržnji i ekstremizmu svakako treba podržati, ali je teško zanemariti da su ga organizirale dvije osobe vrlo bliske radikalnoj ljevici i stranci, ili kako to neki kažu, sekti Možemo. Kao ni činjenicu da se sve to dešava, eto, dan nakon nekadašnjeg Dana republike.
Antifašisti su nekad bili hrabri borci za slobodu, ovi današnji se hrabro bore protiv drugačijeg mišljenja, do te mjere da sve koji se ne slažu s njima nazivaju fašistima. Kao što je poznato, fašizam je pobijeđen četrdeset i pete, prije ravno osamdeset godina, i fašizma danas naprosto nema. Ono čega ima su ideologije krajnje desnice, koje se suštinski ne razlikuju od ovih s krajnje ljevice.
Tako će, u neku ruku, sudionici nedjeljnog marša marširati sami protiv sebe! Svakako treba uzeti u obzir i da marširaju u vrijeme mise.
Aleluja!
Ucjena
Druga bitna stavka u vezi sutrašnjeg marša je moralna ucjena koju on stavlja pred ljude. I dok se obični, anonimni pojedinci, mogu iz toga izvaditi, javnim osobama, posebno političarima, zbilja nije lako.
Tako su svoju podršku maršu dali svi članovi pulskog vijeća, osim HDZ-ovke Samante Jadreško. Stavio bih ruku u koprivu da barem pola vijeća, ako ne i više, ne podnosi organizatore marša ni skrivenu politiku koja stoji iza njega, ali to ne smiju javno reći.
I oni su antifašisti, kao što smo svi antifašisti, ali nemaju potrebu od toga raditi ulični performans. Ali kritika (takvog) antifašizma naprosto ne zvuči dobro i svi će ga radije podržati.
Moralna ucjena se definira kao oblik psihološke manipulacije ili pasivno-agresivnog pritiska kojim se pojedinac prisiljava na određeno djelovanje korištenjem osjećaja krivnje, straha ili obaveze, pozivajući se na moralna načela ili vrijednosti.
Čisto da je znate prepoznati drugi put, kad je vidite. Jer viđat ćete je i u buduće.
Komunjara
A gdje su antifašisti, tu su i komunjare. Kaže gradonačelnik Peđa Grbin neki dan da će ga možda netko nazvati komunjarom, ali on bi radije da je zemlja u javnom, nego u privatnom vlasništvu. Na istoj sjednici Grbin je junački branio nasrtaje Dušice Radojčić na hotel Valkane, ali i na POS-ove stanove.
O hotelu Valkane već su napisani panegirici, ali što je s POS-om? I POS stoji, nakon što je zbog primjedbi iz Možemo poništen postupak javne nabave za izvođača radova. Grbin je očito ljut zbog toga i između redaka za zastoj optužuje Dušicu Radojčić. Međutim, nešto tu nije jasno.
Nije jasno zašto se Grbin, kao ljubitelj javnog vlasništva, ljuti zbog zastoja koji se događa upravo zato što je POS javni projekt, koji se provodi na javnom vlasnišvu. Ako je već komunjara, onda neka bude komunjara do kraja. Tražio si, dobio si.
Slučaj pulskog POS-a, i to baš ovakav kakvim ga vidi Peđa Grbin, još je jedan u nizu dokaza da je ipak bolje da vlasništvo bude privatno, nego javno. Postoje puno efikasiniji modeli izgradnje povoljnih stanova od ovog, da prostite, nadjebavanja sa Možemo. Neke modele u svojoj je kampanji spominjao Goran Mihovilović, danas Grbinov koalicijski partner.
A ovako smo na čekanju. S obzirom na proceduru, pulski POS neće biti gotov ni kad kandidati za kupnju stana skupe uvjete za penziju. Da je projekt u rukama privatnika, bio bi gotov odavno.
Pa bio netko komunjara, ili ne.