Jesu li Puljani doista operirani od mode, ili je to samo zao glas?

Martin

Znate onu staru Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba? E pa tako sam ja neki dan išao u Rijeku i iz Rijeke a da ništa nisam obavio. Ali, ne svojom krivnjom.

Dobio sam poziv na sud kao svjedok u jednom slučaju. Odem u Rijeku, 100 kilometara, dođem do sudnice, ali tamo mi kažu da je rasprava odgođena. Kao, saznali su tek tog jutra.

Ok, predviđen je nekakav povrat troškova, ali što je s povratom vremena? Pola dana izgubiti usred radnog tjedna nije mala stvar. Jedini zaključak je da njima to jest mala stvar. Ako radiš u državnoj službi, živo ti se fućka za sate i dane. Naročito tuđe.

Već sam ogulio tipke na tastaturi pišući o nepravednom odnosu javnog i privatnog sektora u Hrvatskoj, pa stvarno više nema smisla. Kako bi pametniji rekli, ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. Možda to nije loša ideja?

Moda

A kad sam već otišao u Rijeku usred tjedna, da taj pothvat ne ostane potpuno besmislen, popio sam kavu u Pommeryju. Brat bratu, nisam sjeo tako u centar Rijeke godinama.

Sjetim se odmah jednog drugog Fiumana, koji voli Pulu jednako koliko i ja, ali ima posebnu dozu kritike prema ovom gradu. Kaže da se ljudi ovdje kronično ne znaju obući, da je moda samo misaona imenica, nešto iz Klaićevog riječnika stranih riječi, i da centar u usporedbi s Rijekom izgleda potišteno i trulo.

Sjedeći tako na Korzu moram reći da ima u tome istine. Impoznatan je broj trenerki koje se viđaju u centru Pule. U prosjeku ljudi ovdje ili nemaju smisla da dobro odijevanje, ili ih naprosto nije briga.

Da me netko krivo ne shvati, i ja sam jedan od tih koji nemaju smisla/nije ih briga, ali nekako mi se čini da je prosjek baš nisko. Morat ću kontaktirati vodećeg modnog eksperta s ove strane Raše, Ružicu Koracu, da mi pojasni o čemu se radi.

Miško

General Mišković Brk iz Premanture nedavno je navršio 105 godina. Tom prilikom Istarski.hr se prisjetio njegove čuvene izjave da mi danas "od jedne zemlje koja je bila nešto, imamo njih šest koje nisu ništa".

Sjetio sam se te izjave neki dan kad je objavljeno da je po Numbeovom indeksu kvalitete života Hrvatska ušla među 20 najboljih zemalja na svijetu. Plasirala se na 20. mjesto, samo jedno ispod Slovenije, a ispred Francuske, Italije, Poljske, Belgije, Kanade, Portugala, Češke, Velike Britanije...

Netko će reći da ta lista nije točna, ali ona je napravljena kombinirajući različite varijable, a ne samo sirovo bogatstvo. U obzir se uzimaju i kupovna moć, osnovni životni troškovi, sigurnost, dostupnost zdravstvenih usluga, zagađenje zraka, odnos života i rada.

Možda lista nije točna, ali je u svakom slučaju simptomatična. U pojedinim zemljama bivše države danas se živi bolje nego u Jugoslaviji, samo što mnogi to ne žele priznati.

Hrvatska, na primjer, ne samo da nije ništa, nego je mnogima sve. Međunarodno je toliko popularna i prihvaćena da ovdje rado dolazi i sirotinja sa istoka i bogataši sa zapada. Prvi u potrazi za boljim životom, drugi u potrazi za kvalitetom. Najvažnije od svega je da Hrvatsku njezini građani vole, za razliku od Jugoslavije, koju su toliko obožavali da su se na kraju međusobno poklali.

Našem dragom generalu želimo da doživi i 200 godina, ali on ovo nikad neće shvatiti.

Moral

Ako namignete možda vam promakne dopis pulskog Možemo o stablima u gradu. Neki dan su poslali jedan o drveću koje je uklonjeno ispred Doma za stare ne bi li se tamo napravio park. Oni smatraju da je to "nelogično i nemoralno".

Ovo "nelogično" se može donekle shvatiti jer se, kao, ruše stabla da bi se posadila stabla. Ali očito novi park ima neki svoj dizajn, u koji se ne uklapa staro zelenilo. Najpoznatiji pulski primjer takvog "zlodjela" je onaj ispred Arene. Danas je jasno da je zahvat bio opravdan jer je umjesto postojećeg raslinja nastao ugodni okoliš, koji dojam amfiteatra podiže na još višu razinu.

Prodika o amoralnosti je dio one uobičajene dijagnoze po kojoj nas ljevica podučava što je dobro, a što zlo. Sjeli su na katedru, prekrižili noge, izvadili štap i sada njime bubaju po tabli. Ako ste slučajno zastranili, dragi ljudi, oni će vas uzeti za rukicu i izvesti na pravi put.

Ali badave ikakvi argumenti kad se na ovaj način mogu loviti laki politički poeni. Poluodstojanje, nikog u obrani, lagani šut za dvicu. Problem je međutim što sve manje ljudi duva taj smotuljak. Pokazali su to uostalom i prošli izbori.

Muzej

Jučer smo na pressici povodom predstavljanja proračuna saznali zašto nove Giardine i novu Kandlerovu nećemo imati još godinama. Kaže gradonačelnik Peđa Grbin da su za postojeći plan za Giardine stručnjaci kratko i jasno rekli - ne može. Kao u onoj pjesmi Vojka V - konzervator dolazi, bolje se pazi (makni dicu). Reka sam ne može!

Kad je u pitanju Kandlerova, poznata i kao PPG (pulski pojas Gaze), kaže Peđa da će tamo trebati, pazite sad ovo, vaditi svaki kamen, jedan po jedan, pomno ga proučavati pa vraćati natrag. Dakle, novu Kandlerovu ne samo da neće dočekati ova generacija, nego ni Alpha. Dica koja se danas rađaju u svojoj će starosti hodati po istim ovim gambetama po kojima i mi hodamo. Garantirano.

Konzervatori su u Hrvatskoj nešto kao neupitna božanstva. Svevišnja bića koja obitavaju na visini i samo se ponekad, ne nužno ni redovno, spuštaju među narod po nebeskim skalama. Sve se ovdje može napraviti, svaku prepreku preskočiti, evo čak i stabla posjeći, ali kletva konzervatorska ulovit će vas prije ili kasnije.

Nema veze što se izdaleka vidi da su konzervatori postali sami sebi svrha. Da to što oni rade, to bezglavo čuvanje svega i svačega, dakle uglavnom ničega, neme previše veze s mozgom. Da im se daje na važnosti koja im ne bi smjela pripadati.