IDS je istarski GOP, s jednom velikom razlikom. Hoće li se taj trend zaustaviti?

11.10.2025 - 06:32
IDS je istarski GOP, s jednom velikom razlikom. Hoće li se taj trend zaustaviti?

GOP

Američki Republikanci poznati su i kao GOP, ili Grand Old Party. Isti naziv mogao bi se primijeniti na IDS, veliku staru stranku Istre. 

Jedni i drugi za simbol imaju životinje, Republikanci slona, IDS-ovci kozu. S obzirom na stanje u kojem su danas, možda bi i njima više pasao slon, i to u staklarni.

Ima još jedna frapantna sličnost. Republikanci su počeli kao pokret kontra ropstva, baštinili ono što se danas zove lijevim vrijednostima, pa u međuvremenu postali teške konžerve. IDS, poznato je, danas također naginje desno, kao pijanac koji je tresnuo gemišt previše pa ga zanosi na tu stranu.

Neki će reći da je IDS oduvijek bio konzervativna stranka, ali takva koju ne pale hrvatska, nego istarska pitanja. Istrian way of life, ako se razumijemo. 

Ima i jedna velika razlika između Republikanaca i IDS-a, a to je da su prvi u velikom zamahu, a drugi u velikom padu. IDS je u zadnje vrijeme više HOP, nego GOP.

Hoće li se taj pad zaustaviti, saznajte u iduće dvije crtice.  

Valter

Kao da je netko pisao scenarij, čovjek koji želi spasiti IDS od prelaska na desnicu zove se Valter. Vratio se Valter u vrh stranke i stao na branik lijeve ideologije. Prvo je preuzeo pulsku podružnicu, a sada želi biti predsjednik cijelog IDS-a. Glavna izborna poruka mu je ostanak na regionalno-liberalnom putu. 

Valter Boljunčić ima jednu veliku prednost, i jednu veliku manu. Prednost je što dolazi iz Pule, koja je praktički pola Istre. Možemo reći i jedini pravi istarski grad. Minus je što mu je politika zastarjela. 

IDS više ne može pobjeđivati onako kako je pobjeđivao do sada. Više nije dovoljno uprijeti prstom u Zagreb, zatvoriti se u ideološku ovojnicu i mahati istarskim zastavama. To vrijeme je zauvijek prošlo.

Ljudima je opsjednutost fašizmom dosadila, pogotovo ako postoji kao priviđenje. Takva politika može voditi IDS samo u daljnju propast.

 

Loris

Alternativa Valteru Boljunčiću je gradonačelnik Poreča Loris Peršurić, usput i saborski zastupnik. Dakle, onaj koji će, prema zamišljenom scenariju, približiti IDS HDZ-u.

O Peršuriću je teško nešto napisati jer se u svemu čini besprijekoran. Ne razmeće se izjavama, ne upada u kadar, ne ističe se i ne galami. On je tamo, postoji već godinama, vodi po mnogočemu najbolji grad u Hrvatskoj. 

Za razliku od Valtera, koji se na trenutke doima kao da mu je istekao vijek trajanja, Peršurić je novi proizvod, upravo izašao iz retorte, okvašen šarenim bojama i stavljen na prve police da ga raja krene kupovati. To što će skupa s njim, kao igračka u kinder jajetu, doći i mali hedezeović, to nikoga nije briga.

Moram otkriti jednu tajnu, a to je da vrlo često, kada hodam prema centru, tamo na početku Flanatičke, naletim na Valtera. Opet kao po scenariju, potrefilo se više puta da se sretnemo baš kod Istranke, uvijek na istom mjestu. 

Zašto ovo pišem? Zato što mi je Valter simpatičan, ali mi se svejedno čini da bi njegova pobjeda na izborima za predsjednika IDS-a bila korak natrag. 

Naravno, sasvim je moguće da sam omašio ceo fudbal. 

Zvezda

Čini mi se da se opet zaziva Jugo ligu. I to ne bez razloga. Ako je išta bilo dobro u bivšoj državi, onda je to nogometno prvenstvo. Crvena zvezda je, sjetit ćemo se, postala čak i prvak Europe.

Možda je to samo moj dojam, ali Tiktok mašinerija zaziva obnovu. Ili je barem sanja. Neki dan čitam razmišljanje kako bi Jugo liga, da je opstala, danas bila jedna od najboljih liga u Europi. Ovako imamo prvenstvo koja je teško probavljivo. A naše je, čini se, najbolje od svih na prostoru bivše Juge. 

Naravno, mali gradovi poput Pule od obnove Jugo lige ne bi imali ništa, jer bi teško u nju upali. Za nas je bolje da se ta priča nikad ne ostvari. Kao što vjerojatno ni neće.

Zato se okrećemo derbiju protiv Hajduka, drugog omiljenog kluba Istre. Uostalom, čemu Jugo liga, kada Hajduk ne može osvojiti ni hrvatsko prvenstvo?

A Zvezda i Partizan, oni mogu doći ovdje na pripreme. Ili, još bolje, na ljetovanje.

Kultura

Gradonačelnik Pule Peđa Grbin ovaj je tjedan oformio dva nova povjerenstva. Njihovi nazivi su na granici zdrave pameti, ili onkraj iste, točno onako kako se očekuje da budu nazivi birokratskih entiteta.

Jedno povjerenstvo bavit će se kulturom, a drugo, gle čuda, kulturom. U jedno od dva povjerenstva ubačen je i Edi Cukerić, koji je izbačen iz onog povjerenstva koje se bavi koncertima u Areni. Tako da su sada (valjda) sve šibice na broju i spremljene natrag u kutijicu. 

Kultura je inače najveći sisač proračuna kad se uzme u obzir omjer uloženo-dobiveno. Procijep između onoga što kulturnjaci smatraju da bi ljude trebalo zanimati i onoga što ljude doista zanima je uzak kao Tihi ocean. I to ne vrijedi samo za Pulu.

Ali kultura je oduvijek bila alatka u rukama ljevice. To je taj teritorij na kojem se udaraju temelji raznih revolucija, od kojih nas kasnije boli glava. Peđa to zna i to je u redu. Riječ je o zadovoljenju forme. 

Ono što nije zadovoljenje forme je da se novi gradonačelnik, kada treba, pokazuje pragmatičnim. Na prošloj sjednici, na primjer, rekao je da je taj koji odlučuje o koncertima u Areni na koncu on, on, i nitko drugi. I to je najbolja rečenica koju smo od njega do sada čuli.

Pa taman osnovao još deset povjerenstava.

Tweet