Na krilima ‘crvenog bika’ do europskih nogometnih visina
San je mnogih mladića koji od najmlađeg doba trče istarskim travnjacima duž poluotoka jednoga dana dostići zvjezdane nogometne visine. No malo je onih koji to stvarno uspiju. U posljednjih dvadesetak godina tek je nekoliko istarskih nogometaša u dobi ispod dvadeset godina imalo priliku biti djelom velikih, mahom talijanskih, klubova, ali nitko od njih nije u tim sredinama kasnije ostavio značajnijeg traga. Iznimka je tek djelomično Mauro Perković, koji je iz Istre prešao u zagrebački Dinamo sa manje od dvadeset godina, no tada je već bio afirmirani igrač, s mnogim prvoligaškim utakmicama u nogama.
Pred tri sezone, u zimskoj pauzi na početku 2020. godine jedan je transfer pobudio veliku pažnju medija u Hrvatskoj, ali i van naših granica. Mladi 16-godišnji Funtanjan Rocco Žiković prešao je iz kadetske momčadi Istre 1961 u austrijskog velikana Red Bull Salzburga za iznos od preko dva milijuna eura, kako su objavili mediji. Rocco je danas član druge ekipe te velike europske momčadi, Lieferinga, koja se natječe u drugom razredu austrijskog nogometa, te član mlade momčadi Red Bulla koja igra u Ligi prvaka mladih.
Naravno, svi ovi uspjesi i njegove kvalitete već mu godinama osiguravaju mjesto u najboljoj hrvatskoj nogometnoj selekciji svoga godišta, a trenutno je kapetan U-19 reprezentacije koja ovih dana u Rovinju igra kvalifikacijske utakmice za plasman na Europsko prvenstvo koje se iduće godine igra u Sjevernoj Irskoj. Hrvatska reprezentacija jučer je pobijedila Armeniju rezultatom 2:1, nakon što su mladi ‘vatreni’ preokrenuli susret nakon vodstva gostiju. S Roccom smo razgovarali u hotelu Park Plaza Histria gdje je naša reprezentacija smještena između ovih važnih susreta.
- Bila je jako teška utakmica protiv Armenije. Ljudi bi možda ovako na prvu rekli da s njima ne bi smjeli imati problema, no bio je to naš prvi susret na zahtjevnom terenu. Trebalo je to odraditi i uspjeli smo upisati tri boda, s čime su naši treneri jako zadovoljni. Slijede nam još susreti sa Farskim otocima i Izraelom, koji bi na papiru trebali biti lakši protivnici, ali idemo to odraditi kako spada pa da budemo sigurni. Kapetanska traka u reprezentaciji mi je naravno veliki poticaj i priznanje trenera što vide u meni potencijal da mogu biti vođa ove reprezentacije - kaže o sadašnjim reprezentativnim obavezama Rocco Žiković.
Moje tri najbolje utakmice
Osim reprezentacije, mladom Funtanjanu jako dobro ide i na klupskom planu. U proteklih tjedan dana odigrao je dva susreta za Liefering te utakmicu Lige prvaka mladih protiv talijanskog Intera u kojima je bio najzapaženiji pojedinac na terenu, a u prvom ligaškom susretu protiv Amstettenona je čak postigao i svoj prvijenac za drugoligaški klub.
- Mislim da su to bile moje tri najbolje utakmice u ovoj sezoni. Drago mi je što su treneri bili jako zadovoljni mojim igrama. Liefering je u biti gotovo ista momčad s kojom nastupamo u europskoj Ligi prvaka mladih. Mislim da druga ekipa nikad nije bila mlađa nego što je sada. Ta Druga liga je poprilično teška, jer se radi o seniorskom nogometu i tu se greške skuplje plaćaju, dok smo u Ligi prvaka mladih jedna od rijetkih ekipa koja igra i seniorski nogomet i nama je onda to dosta lakše za odrađivati. S druge strane tu je ipak drugačija atmosfera, igra se Liga prvaka ima i dosta ljudi na tribinama jer svi to gledaju na neki posebniji način. Ambicije su nam u tom natjecanju vrlo velike. Vidjeti ćemo što će biti, ali svi očekuju siguran prolazak grupe i onda idemo stepenicu po stepenicu, pa dokud stignemo, dodaje Žiković.
Za mladog igrača odlazak od kuće u toj dobi svakako predstavlja veliki i ne uvijek ugodan korak u životu. Tako je i Roccu u početku nedostajao dom, no s vremenom se naviknuo na život vani.
- Brzo je prošlo to razdoblje. Sad se super snalazim, jer sam naučio jezik. U početku je bilo malo teže jer sam tamo išao u jeku korone i nije bilo baš lako jer roditelji nisu smjeli često dolaziti, a nisam imao ni sreće s ozljedama koje su me pratile. No, zadnjih godinu i pol dana sam zdrav i igram bez ikakvih problema. Srećom kada sam došao ozlijeđen imali su razumijevanja i nisu forsirali da moram igrati te su me nakon toga pratile još neke sitnije ozljede, ali od zime 2022. godine sam u ‘punom pogonu’ i stvarno se odlično osjećam. Kad znam imati dosta vremena, to u pravilu posvećujem regeneraciji i masažama. Ako baš imam slobodan dan znam otići do Munchena koji je relativno blizu, malo prošetati s roditeljima i više od toga se ne stignem odmarati. Imam stan relativno blizu centra grada te kampa i glavnom stadionu tako da ne gubim puno vremena na putovanja, što mi je super - kaže Žiković o svom životu u Salzburgu.
Čekam svoju priliku, ne žurim se
Prema nedavno objavljenim statistikama svjetskih i europskih nogometnih klubova, austrijski RB Salzburg je na četvrtom mjestu najmlađih momčadi ‘staroga kontinenta’ s prosjekom starosti momčadi od 22,2 godine, stoga bi svoj debi među svjetskim zvijezdama ubrzo mogao dočekati i najbolji mladi istarski nogometaš.
- Naravno da bih volio zaigrati u prvoj ekipi i čekam svoju šansu. No, trenutno se stvarno ne zamaram time i nigdje mi se ne žuri. Plan kluba je da zaigram i za prvu momčad, no vidjet ćemo kada će to doći - kaže Rocco.
Ovakav ritam ne ostavlja mnogo vremena za posjet svojima u Funtani, ali uvijek se nađe pokoji trenutak za praćenje svojih bivših klubova
- Bio sam tek jednu večer, za ostalo nije bilo vremena. Biti će ubrzo kada budemo imali zimsku pauzu od tri tjedna, ljetna je nešto kraća i to je to. Eventualno ako dobijemo slobodan vikend, ali to se vrlo rijetko događa. Salzburg je relativno blizu pa me često dolaze posjetiti moji roditelji. Sve u svemu nije toliko loše. Kad sam doma i kad god stignem volim pogledati Funtanu i Istru. Iako ‘zeleno-žuti’ nisu krenuli baš najbolje ove sezone vjerujem da će bez problema osigurati ostanak u ligi pored Rudeša i nadam se biti još bolji kako sezona bude odmicala - zaključuje Rocco Žiković. (Razgovarao Siniša Žulić)
