Može koalicija? Cijena prava sitnica - mjesto potpredsjednika Vijeća!

Demokratska kultura nalaže da se jedno potpredsjedničko mjesto u parlamentu uvijek ustupa predstavniku oporbe. Ovaj demokratski standard od prvog se dana primjenjuje u Hrvatskom saboru, Skupštini Istarske županije, te svim gradovima.

Doduše, vladajuća većina zbog broja glasova ima pravo veta na izbor pojedinog kandidata, kao što se nedavno dogodilo u Skupštini Istarske županije, kada IDS-ovi vijećnici nisu htjeli podržati SDP-ovku Tanju Vrbat, a oporba također ima pravo i ne prihvatiti ponuđenu funkciju, kao što su to učinili oporbeni vijećnici u Gradskom vijeću Labina.

No, više od toga zabrinjava da u najvećem broju istarskih općina oporbeni vijećnici uopće nemaju pravo na svog potpredsjednika. To se pravilo prenaša s jedne vlasti na drugu, pa u tome nitko ne vidi problem, jer i onaj tko je trenutno u oporbi, računa da će se dolaskom na vlast ponašati isto.

Razlog za to vrlo je jednostavan i istovremeno jadan. Naknada za potpredsjednike općinskih vijeća u pravilu iznosi od 1.500 do 2.000 kuna mjesečno i to je legalni novac kojim se legalno kupuju koalicijski partneri. U početku su općine imale samo po jednog potpredsjednika vijeća, ali kako su koalicijski potencijali, odnosno potrebe postajale sve šire i šire, većina općina izmijenila je svoje statute te uvela i drugog potpredsjednika općinskog vijeća.

Naime, u malim općinama u Vijeća u pravilu ulazi puno listi (negdje je dovoljno 50-ak glasova za jedan mandat, dakle samo glasovi rodbine, susjeda i prijatelja), pa je za formiranje većine potrebno mnogo pregovora i trgovine. A najlakše je trgovati funkcijom potpredsjednika vijeća. Konkretno, ako neka stranka ima najviše vijećnika, ali im za većinu treba još dva, jednoj stranci ili listi s jednim vijećnikom ponudi se jedno, a drugoj listi drugo potpredsjedničko mjesto i evo ti stabilne većine za četiri godine. Jer nema tog ideala ili principa zbog kojeg će se netko odreći tih 1.500 do 2.000 kuna.

Stoga bi trebalo ukinuti naknade za predsjednike, potpredsjednike i članove gradskih i općinskih vijeća. Ako im je doista stalo do boljitka općine i naroda na koji se toliko pozivaju, neka na sjednice vijeća dolaze besplatno. (Eleonora Vlačić)