'Da nisam otišla na to kampiranje, bila bih zakinuta za divno iskustvo'

"Realno, izviđači su me izgradili kao samostalnu i samosvjesnu osobu što je rezultiralo ovime što sam danas", priča nam Puljanka Rebeka Gavrić, načelnica Odreda izviđača pomoraca "Uljanik" iz Pule.

* Koliko članova broji Vaš Odred, čime se sve bavi i kako ste došli do položaja načelnice? Koji su poslovi načelnice odreda izviđača?
- Odred izviđača pomoraca „Uljanik“ broji 30-ak članova te je dugogodišnja izviđačka organizacija iz Pule koja promiče zdrav život, kretanje, snalaženje, istraživački duh, pozitivne životne vrijednosti kod djece i sl., a usmjerena je na rad s djecom svih uzrasta.

Voditelji koji rade u udruzi visoko su obrazovani, a izviđački su školovani prema programu Saveza izviđača Hrvatske. Uz program Saveza, OIP Uljanik prati i pomorski program što nas izdvaja iz mnoštva.

Nakon tri godine aktivnoga članstva, šest sam godina bila voditelj (predvodnik) za mlađe uzraste od 6 do 11 godina pa me skupština 2019. i 2021. godine predložila i izabrala na mjesto načelnika.

Poslovi načelnika odreda su da operativno rukovodi aktivnostima Odreda i usklađuje rad odgojno-radnih skupina u sastavu odreda, što bi značilo da u dogovoru s mlađim voditeljima organiziram plan i program za članove te to predstavljam upravi, a zatim ga zajedno provodimo.

* Koja su Vaša prva sjećanja vezana uz izviđače? Pretpostavljam da ste se uključili kao dijete. Jesu li i Vaši roditelji bili u izviđačima?
- Prva uspomena koja mi se javi na to pitanje je 9. smotra Saveza izviđača Hrvatske kada sam kao trinaestogodišnjakinja kampirala na Petrovoj Gori kod Karlovca.

Nisam uopće htjela ići na to kampiranje jer me bilo strah spavanja u šatoru, novih ljudi, nepoznatog terena, ali roditelji su rekli da idem i morala sam ih poslušati.

Dan danas sam im zahvalna na tome jer da nisam otišla na to kampiranje sigurno bih bila zakinuta za jedno divno iskustvo koje me potaknulo da promoviramo izviđaštvo i da nastavim s izviđačkim radom.

Moja je mama bila izviđač, ali jako kratko, možda nekih godinu – dvije, no nažalost, radi spleta okolnosti, morala se ispisati, zato je sretna jer sam ja nastavila. 

* Vi ste mlađa ili starija brđanka u izviđačkom žargonu? Što je ono najbolje od prirode u Istri, najveći izazov, koji se nudi izviđačima?
- Mlađa sam brđanka što bi značilo da imamo između 19 i 29 godina.

Najbolje od prirode u Istri su raznovrsne šume, bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, izazovne staze i putovi, zakučasta mala pitoreskna mjesta, a to sve može biti izazov jer se u svakom kutku može naići na nova izviđačka iskustva.

* Nose li Vaši članovi mobitele u prirodu? Koliko je tehnologija promijenila izviđački pokret?
- U pravilu, naši članovi ne nose mobitele u prirodu. Voditelj ga mora imati zbog kontakta s roditeljima ili nekog hitnog slučaja jer se okupljamo radi druženja s prijateljima i uživanja u prirodi. Tehnologija nam je na neki način pomogla, pogotovo u pandemijsko doba kada smo održavali sastanke putem ZOOM-a što nam je uistinu olakšalo održati kontinuitet i kontakt s članovima.

Uz to, tehnologija nam pomaže za brzo i kvalitetno fotografiranje i dijeljenje informacije, za snalaženje u prostoru putem GPS-a te za interaktivno učenje. S druge strane, zbog utjecaja tehnologije sve je manje djece i mladih zainteresirano za aktivnosti u prirodi, aktivan odmor pa tako i za izviđače, jer im je nepojmljivo izdržati nekoliko sati bez mobitela i provesti kvalitetno vrijeme družeći se u prirodi.

* U izviđačima ste profesionalno ili hobistički? Što inače radite?
- OIP Uljanik je udruga u kojoj volontiram, a privatno sam na završnoj godini studija "Menadžment i poduzetništvo", a uz to i radim.

* Na koja mjesta u Puli izlazi Vaša generacija? Imate li još koju ljubav osim izviđaštva?
- Moja generacija daje prednost privatnim druženjima pred izlascima u klubove kojih je malo i ne daju raznovrsnost i mogućnost izbora. Nešto što bih stavila na listu nakon izviđača, definitivno su putovanja i izleti s prijateljima što mi napuni baterije jer uvijek biram aktivni odmor umjesto pasivnog. (Tekst: Kristian Stepčić Reisman, foto: privatni album R. Gavrić)