Rođen je nagluh. Zainatio se i danas svira gitaru u metal bendu
Njegovo ime je Zoltan. Rođen je nagluh i rečeno mu je da nikad neće postati glazbenik. No on se zainatio i svejedno je to učinio. Danas je basist u Manntri. Sviraju metal. Ako život gluhom dječaku može dati strast za glazbom, može i oduzeti glazbu dječaku koji normalno čuje. To je dvosmjerna ulica. Slušatelji glazbe žive u opasnoj zoni, svaki dan. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je trenutno milijarda mladih u opasnosti od razvoja trajnog oštećenja sluha zbog rekreacijske izloženosti zvuku. Zoltan će mnogima biti idol. Svijet ga treba - njegovu glazbu, ali i njegov stav - ovako je 3. ožujka, na Svjetski dan sluha, tvrtka Deafmetal, koja dizajnira nakit za slušna pomagala, na društvenim mrežama opisala Zoltana Lečeija, basist istarskog benda Manntra, piše Ivana Vašarević za Jutarnji list s kojeg u nastavku prenosimo dio članka.
Ovaj 35-godišnjak iz Umaga tijekom godina borio se s gubitkom, operacijama, samosvjesnošću i prilagodbom, ali glazba mu je, kaže, bila utočište i poligon za dokazivanje, dopuštajući mu da usmjeri svoju strast. Zoltanova hrabrost da sa svijetom podijeli svoju intimnu priču preko noći ga je pretvorila u idola, no on se, skroman kakav jest, tako uopće ne doživljava.
- Iako sam od spomenute objave dobio popriličan broj sličnih poruka i komentara, ne smatram se nekim uzorom jer griješim kao i svi, ali ako moja priča može potaknuti jednu osobu da shvati kako prepreka nije nužno i ograničenje, onda sam sretan. Na kraju krajeva, ako jedna osoba zbog mene počne paziti na svoj sluh, testirati se, odluči popričati s audiologom, onda sam postigao svoj cilj - kaže nam glazbenik, koji je rođen s nedovoljno razvijenim i zaraslim dijelovima srednjeg i vanjskog uha. Od najranijeg djetinjstva nosi slušni aparat pa su mu uz njega vezana i najranija sjećanja. S obzirom na to da se radi o urođenoj mani, a ne bolesti koja može napredovati, njegovo stanje je nepromijenjeno. No ono što se mijenjalo je, naravno, tehnologija.
- Dosad sam prošao dvije različite tehnologije, dva tipa slušnog aparata i jedno četiri do šest generacija pomagala. Glavna operacija koju sam imao bila je ugradnja implantata u kost iza uha na koji mi se i sad priključuje slušni aparat koji koristim. S njim na desnoj strani čujem normalno, samo mi lijeva malo ‘šteka‘. Odrastajući, kako druga djeca nisu nosila slušni aparat, bilo mi je jasno da nemaju svi takav problem. No imao sam tu sreću što su moji roditelji od početka radili sa mnom i uvijek pokušavali pronaći najbolje rješenje za mene. Naravno da je kod mene manjak samopouzdanja bio prisutan, ali upravo su me majka Anita i pokojni otac Jožef naučili kako me to ne treba kočiti u namjeri da radim stvari koje zbilja volim - govori Zoltan, napisala je Ivana Vašarević za Jutarnji list.
