sandra ventola:

'Bilo bi lijepo kada bi se ljudi više međusobno slušali'

0
Sandra Ventola: 'U porastu su i postupci obveznog savjetovanja koji prethode razvodu'
Sandra Ventola: 'U porastu su i postupci obveznog savjetovanja koji prethode razvodu'

Magistrica socijalnog rada Sandra Ventola ravnateljica je Centra za socijalnu skrb u Puli. Kao najveći grad u Istri, koji je kroz nedavnu povijest prošao kroz brojne gospodarske promjene, Pula vjerojatno nije 'lagan' grad po pitanju osiguravanja socijalne skrbi. U kratkom razgovoru sa Sandom Ventolom pokušali smo doznati nešto više o problemima i planovima, ali i nekim laganijim temama.

*Život svih nas isprepleten je poslovnim, rodbinskim, obiteljskim i svakakvim drugim vezama. Dva pojedinca imaju neki međusobni odnos, ali uvijek su tu neke treće osobe, ili osoba, koja na njih utječe. Grupe vršnjaka su posebna priča. Zakoni, odnosno formalna i neformalna pravila koja reguliraju skoro svaki aspekt našeg života još jedna priča. Što tu država preko Centra za socijalnu skrb treba, a što može napraviti, po Vašem mišljenju?
- Djelatnost socijalne skrbi kao i nadležnosti centara za socijalnu skrb regulirane su određenim propisima. U svojem djelovanju centar je upućen na suradnju s raznim drugim sektorima u društvu (zdravstvo, predškolski odgoj i obrazovanje, policija, ODO, sudovi, udruge odnosno civilni sektor,…) i samo je jedan u nizu institucija odnosno čimbenika u društvu. Jako je važna ta međusektorska suradnja i povezanost u ublažavanju i rješavanju različitih problema u društvu.

Kako do određenih problema ne bi došlo ili ne u tolikoj mjeri, od iznimne važnosti je prevencija i to na svim razinama. Od senzibiliziranja javnosti za određene probleme u društvu do ciljanih prevencija u pojedinačnim konkretnim slučajevima.

'Stječe se dojam da je sve više bolesnih'

Primjerice, problem nasilja… Kako bi se preveniralo nasilje, kako nasilje u obitelji tako i vršnjačko nasilje, potrebna je suradnja različitih institucija odnosno različitih čimbenika u društvu i interdisciplinarni pristup. Kod vršnjačkog nasilja veliku ulogu u prevenciji imaju vrtić i škola kamo dijete dolazi i gdje boravi svakodnevno te liječnik djeteta koji ga povremeno viđa i poznaje situaciju u obitelji. Kada slučaj dođe do centra, problem se najčešće već dogodio i centar tada djeluje kurativno.

* Koji su najveći problemi iz domene socijalnog rada na Puljštini?
- Na području Puljštine primjećuje se sve veći broj kako prijava nasilja u obitelji tako i vršnjačkog nasilja. U odnosu na prošlu godinu, broj prijava i postupanja u Centru za socijalnu skrb se povećao za trećinu.

U porastu su i postupci obveznog savjetovanja koji prethode razvodu kao i postupci obveznog savjetovanja prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom.

Zatim, povećan je broj zahtjeva za jednokratnom novčanom naknadom i paketima Crvenog križa, što ukazuje na porast siromaštva, naročito kod umirovljenika, ali čak i kod zaposlenih osoba koji svojim niskim prihodima ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Sve je veći i broj beskućnika i to osoba koje ovdje stižu iz nekih drugih krajeva. Povećan je i broj zahtjeva za doplatak za pomoć i njegu… Stječe se dojam da je sve više bolesnih ljudi i da se dobna granica sve više spušta.

* Kada jednog dana budete odlazili u mirovinu, što će Vas osobno činiti zadovoljnom u poslovnom smislu? Što će biti Vaša, da tako kažem, profesionalna ostavština?
- Moja profesionalna ostavština? Spoznaja da sam pomogla mnogim ljudima koji su bili u potrebi. Veliko je to zadovoljstvo. Zadovoljstvo je i raditi sa stručnjacima različitih zanimanja pomagačkih struka, razmjenjivati mišljenje, nadopunjavati se, raditi timski.

U Centru fale tri socijalna radnika, na natječaje se nitko ne javlja

Kod takvog rada razviju se mnoge socijalne i druge vještine pa to nije samo pomaganje drugima nego i rad na samom sebi. Zadovoljstvo mi je usavršavati se u onome što radim. Moja profesionalna ostavština bit će i prenošenje određenih vrijednosti na mlađe kolege. Zanimljiv je taj spoj zrelijih i mlađih generacija na poslu. Međusobno se nadopunjavamo i učimo jedni od drugih.

* Sjećate li se kako je funkcionirala socijalna skrb u bivšem sustavu? Mogu li se povući neke paralele sa sadašnjim? Kako ocjenjujete ponašanje lokalne samouprave po pitanju socijale?
- Sadašnja situacija u djelatnosti socijalne skrbi, a to se naročito odnosi na centre za socijalnu skrb, takva je da imamo problem sve većeg nedostatka socijalnih radnika. U našem centru nedostaju trenutno tri socijalna radnika, a uskoro će još jedna kolegica socijalna radnica otići u Obiteljski centar.

I na ponovljene natječaje nitko se ne javlja. Sve je manji broj ljudi koji studiraju socijalni rad, a i kada završe fakultet, nerado dolaze na rad u centre. Rad u centru je iznimno težak i stresan. Ima tu i dosta tuge, a ponekad i po koji radostan trenutak.

Sandra Ventola: 'Sljedeće godine čeka nas nova organizacija i ustroj centara za socijalnu skrb'

Meni je osobno jako tužno kada, nakon što potpišem rješenje o ostvarivanju prava na doplatak za pomoć i njegu ili osobnu invalidninu, već za nekoliko mjeseci, za te iste korisnike, moram potpisati rješenje o prestanku tog prava zbog smrti korisnika. To me uvijek rastuži, pogotovo ako sam imala prilike upoznati tog korisnika.

S jedinicama lokalne samouprave surađujemo i upućeni smo jedni na druge. Najviše surađujemo s Gradom Pulom, što je i logično jer je najveći broj korisnika iz grada Pule kao najvećeg grada u Istri.

U bivšem sustavu socijalni radnici su radili i u tvornicama

Ako povlačimo nekakvu paralelu između sadašnjeg i bivšeg sustava po pitanju socijalne skrbi, važno je reći da su, ranije, socijalni radnici radili na mnogim mjestima na kojima ih danas više nema, primjerice u tvornicama, školama, domovima zdravlja… Tako da su i oni rješavali dio problema.

Osim toga, zanimanje socijalnog radnika je bilo cijenjeno i općenito su se više poštovale institucije. Postojao je drugačiji odnos prema institucijama i stručnjacima. Isto tako, važno je reći da danas ima više nasilja ili se više prijavljuje, više razvoda odnosno raskida i kompleksnih obiteljskih situacija.

 

Danas imamo i velik problem nedostatka smještajnih kapaciteta kako za odrasle osobe tako i za djecu, naročito u našoj županiji. Što se tiče udomiteljstva, ni nakon raznih promotivnih aktivnosti, ljudi se nisu zainteresirali za bavljenje udomiteljstvom u Istri.

* Koji su planovi pulskog Centra za socijalnu skrb u idućoj godini?
- Sljedeće godine čeka nas nova organizacija i ustroj centara za socijalnu skrb kao područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad pa će i oko toga biti dosta novina.Tu je uvijek naš redoviti posao koji obavljamo, a ostale aktivnosti prema potrebi i dogovoru.

* Kako vaša obitelj gleda na Vaš posao? Što radite u slobodno vrijeme?
- Onaj tko ne radi ovaj posao teško može razumjeti da mi naš posao, vrlo često, nosimo kući „u glavi“, kako je govorio moj suprug, i da nakon što zaključamo ured, ne možemo se uvijek isključiti i ne razmišljati o poslu i korisnicima i u naše slobodno vrijeme. Ovo je poziv, a ne zanimanje. Ravnatelj ima veliku odgovornost pa je još teže isključiti se.

Moja obitelj uglavnom razumije da je to težak i stresan posao, ali ujedno i plemenit jer ste usmjereni na čovjeka i pomoć čovjeku. Slobodno vrijeme… Ne znam više što je to jer, kao što rekoh, često razmišljam o poslu i kada nisam u uredu.

Ipak, nastojim što više čitati. Zanimaju me književnost, psihologija, filozofija, umjetnost. Kada imam prilike, nastojim otići na neku izložbu, koncert. Volim putovati. Volim životinje. Jednog dana kada odem u mirovinu, planiram volontirati u nekoj udruzi za zaštitu životinja. S obzirom da moj sin i njegova obitelj žive u drugom gradu, odem nekad, preko vikenda, i do njih.

*Što biste željeli poručiti istarskoj javnosti?
- Mišljenja sam da se naše društvo, još uvijek, nalazi u nekakvom stanju anomije. Stari sustav vrijednosti se urušio, a novi još nije izgrađen. Ljudi su se pogubili. Nemaju više strpljenja jedni za druge. Nedostaje razumijevanje, poštovanje. O pristojnom ponašanju da i ne govorim. Bilo bi lijepo kada bi se ljudi više slušali međusobno. I kada bi naučili bolje i više komunicirati. I riješavati svoje frustracije i probleme na konstruktivan način i s više strpljenja, a ne odmah odustati od nečega ili nekoga.

Ljudi se sve manje druže, razgovaraju, čak i unutar obitelji slabo komuniciraju… Znam vidjeti mladića i djevojku negdje u nekom kafiću, ne komuniciraju, svatko na svom mobitelu ili još gore roditelji s djecom, svatko gleda u svoj mobitel… Gdje se izgubio čovjek? (Kristian Stepčić Reisman)

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa

KUHINJSKI/A RADNIK/ICA

Do: 30.06.2022.

RABAC, ISTARSKA ŽUPANIJA

KUHAR/ICA

Do: 30.06.2022.

RABAC, ISTARSKA ŽUPANIJA

KONOBAR/ICA

Do: 30.06.2022.

RABAC, ISTARSKA ŽUPANIJA

KONOBAR/ICA

Do: 30.06.2022.

ROVINJ-ROVIGNO, ISTARSKA ŽUPANIJA