Glazbenicima na Forumu po drugi put u tjedan dana zabranili svirati

Kao da je Forum konačno dobio primjereni glazbeni program: taktovi južnoameričkog tanga, kojeg je na gitarama svirao duo „Mano a Mano“, zajedno s blijedim rujanskim suncem izmamili su Puležane i preostale turiste na glavni pulski trg. A onda je glazba naglo stala: dva su komunalna redara prišla i poručila Urugvajcu Pablu Fragi (25) i Paragvajcu Willianu Ojedi (26) da, budući da za to nemaju potrebnu dozvolu, moraju prestati svirati.

Premda ovi južnoamerički glazbenici na Forumu sviraju već gotovo mjesec dana, komunalni redari po drugi su im put u tjedan dana poručili da si moraju pronaći novu lokaciju te im rukom šturo pokazali u smjeru ulice Sergijevaca. Unatoč činjenici da je uličnim sviračima dozvola zaista potrebna, ostaje nejasno zašto se umjetnicima s ovakvom glazbom - skladnim i neinvazivnim tangom na gitarama koji itekako paše uz podnevnu kavu na marendi – nakon dužeg razdoblja dopuštenog sviranja, ali i pozitivnih reakcija koje su izazvali, iz vedrog neba sviranje najednom zabranjuje. Takvu su rabotu Puležani ranije već osudili– na Facebook stranici Regional Expressa prenijet je status nekog tko je osobno prisustvovao prvom susretu svirača i komunalnih redara, a objava je izazvala negodovanje javnosti. Očito to nije pokolebalo vrijedne komunalne funkcionare, kojima je najvjerojatnije zasmetala činjenica se glazba svirala oko podne, vrijeme kada gradski očevi još borave u palači, pa su promptnom reakcijom ponovo uspostavili red i mir te Forum vratili u uobičajeni žamor iz okolnih kafića.  

Još deset minuta

Ipak, mladi su glazbenici od redara izvolili dopuštenje da odsviraju još deset minuta. Dok Willian i dalje zadubljeno svira, Pablo uljudno obilazi stolove i prikuplja velikodušne donacije ljudi po kafićima. Većina njih primijetila je što se dogodilo, pa se ne libe izdvojiti kakvu kunu za naglo prekinutu svirku. S dupkom punim kapelinom, Pablo se vraća do kolege, trgne ga iz glazbenog transa, pa nakon posljednjih odsviranih taktova zajedno sjedamo u Dianu kako bi mi ispričali svoju priču, ali i pojeli veliki komad torte te popili kavu na račun vlasnika kojem se, bit će, sve do zabrane sviranja također učinilo da je Forum konačno dobio kvalitetan glazbeni program.

Skupa pulska stanarina

Dečki su, govori mi Pablo, u Europu stigli u svibnju. Nakon prvih svirki po Španjolskoj (Madrid, Malaga, Valencia i gradić Torre Molinos) preselili su se u Berlin te tamo ostali puna dva mjeseca.

- U Pulu smo stigli 28. kolovoza i od tada skoro svaki dan sviramo ovdje. Ostat ćemo još otprilike dva tjedna. Sviđa nam se Pula i htjeli bi ostati duže, ali smo već kupili karte za London, a i stanarina je skupa, kaže i ističe da dobro uređenu, ali malenu garsonijeru plaćaju čak tisuću eura za mjesec dana, i to nakon što su cijenu uspjeli ponešto spustiti.

Zabrana sviranja nije ih previše pogodila. Na Forum će se, govori mi Willian, vratiti i sljedećih dana.

Jako nam se sviđa lokacija jer tražimo mjesta gdje se ljudi zaustavljaju i nisu samo u prolazu, a ovaj je trg idealan za to. Prije smo svirali samo navečer, no sada je već nešto manje ljudi pa sviramo dvaput na dan. Redarima valjda smeta to što smo tu za vrijeme radnog vremena, pa ćemo možda pronaći drugu opciju preko dana, a onda se vratiti navečer. Htjeli bi posjetiti i druge hrvatske gradove uz obalu, za koje smo čuli puno lijepih stvari. Želja nam je vidjeti i još Europe, ali bez žurbe. Želimo se dovoljno zaustaviti gdje god stignemo, upoznati kulturu i ljude, a ne samo turistički žuriti da što više toga vidimo, dodaje ovaj Paragvajac rođen u Asuncionu, koji se unazad sedam godina preselio u urugvajsku prijestolnicu Montevideo gdje je, nakon upoznavanja s Pablom, i nastao duo Mano a Mano. Obojica gitaru sviraju od malih nogu, a Pablo uz to svira i saksofon.

Brak iz koristi?

Poput mnogih mladih ljudi iz Južne Amerike, pogotovo onih iz siromašnijim i ekonomski nestabilnijih zemalja, ovaj je dvojac svoju sreću odlučio okušati u Europi. Pablu je stvar podosta lakša budući da ima talijanske korijene, zbog čega još od malih nogu ima talijansku putovnicu. Puno je teže Willianu, koji se u Europi turistički može zadržati tri mjeseca, a u Hrvatskoj, koja i dalje nije u Schengenskoj zoni, još dodatna tri. Puno bi mu lakše, kao i mnogobrojnim južnoameričkim vršnjacima koji ovdje traže bolji život, bilo kada bi imao državljanstvo neke od članica Europske unije. „Lov na europske papire“ u Južnoj je Americi dosegao takvu razinu da mladi ljudi više i ne traže ljubav svog života, odnosno amor de su vida, već amor de su visa, nekog tko bi im omogućio čarobnu europsku putovnicu i bezbrižan boravak na tlu Starog kontinenta bez konstantne birokratske borbe s papirima. Nimalo, stoga, ne čudi činjenica da i oni, pomalo u šali ali i ne sasvim, unatoč odsustvu homoseksualnih težnji razmišljaju o braku u Italiji, kojim bi Willie svoju slabašnu urugvajsku putovnicu zamijenio talijanskom. Jer plan im je, kako i sami ističu, zadržati se ovdje:

Volio bih živjeti u Europi. Kući bih se vratio tek posjetiti prijatelje i obitelj, a možda i pokupiti drugu gitaru, kroz smijeh poručuje Pablo i dodaje kako je došao da bi ovdje ostao. Tek ponešto drugačije razmišljanje ima Willie, kojeg u Montevideu jedan ispit dijeli od diplome na muzičkoj akademiji.

Plan je završiti akademiju, a onda se vratiti ovdje. U Urugvaju sam već podučavao gitaru i jako mi se svidio pedagoški rad, pa se nadam da bi mi diploma pomogla u tome da se njime bavim i u Europi, zaključuje.

Puležani će u improviziranim svirkama ovog dua moći uživati još otprilike dva tjedna, nakon čega dvojac seli u London i nove avanture. Ne sumnjamo da će Puležanima na Forumu faliti njihov kvalitetni i spontani glazbeni program, a za one koji ih žele pratiti i nakon što odu, to mogu učiniti na Instagramu, i to na stranici @duo.manoamano. (Tekst, foto i video: Roberto Rauch)