Soba života tete Gracijele Damijanić iz Pucići
Cijeli njen život može se svesti na jednu sobu. Jednu sobu punu uspomena i tradicije. Sobu njene obitelji. Sobu njena srca. Soba je to koju je teta Gracijela Damijanić iz Pucići kraj mjesta Žminj uređivala godinama i još uvijek ju nadopunjava. Mala je to etnološka zbirka predmeta iz njena djetinjstva, njenih predaka i istarske težačke povijesti, piše Barbara Ban za Hello Istria, Prenosimo dio članka u nastavku.
Tetu Gracijelu na Žminjštini vjerojatno svi znaju. Angažirana je na sve strane. Nema događaja, na kojoj ju nećete vidjeti. Bilo na izložbi jaslica u Žminju koje izrađuje već godinama, bilo na gastro manifestacijama gdje priprema domaću paštu. U tome je prava maherica. I svoje znanje zna tako lijepo objasniti svima onima koji žele znati više. Gušt ju je slušati. Naravno da sve zna kada je u tome čitav život. Kaže da je prvi kruh umijesila sa samo 10 godina.
-Rekla mi je tada nona da nikad nije jela boljega kruha. Male ručice su to napravile. Tako da sam od malih nogu počela puno toga raditi. Ne samo u kući. Radila sam puno i u kampanji. Sadila krumpire, radila u vinogradu, priča nam 69-godišnja teta Gracijela na tipičnom govoru ovoga kraja u kućnoj atmosferi njenog doma. Ja, ona i Lenka pijemo odličnu tursku kavu. I slušamo s velikim zanimanjem. Teta Gracijela zna kako ugostiti i zaintrigirati svoje goste. Uz slasnu kavicu svašta smo saznale. Prije svega kakav je bio život tete Gracijele, ali i kako se nekad živjelo na Žminjštini. I to ne tako davno. Samo prije 50 godina. A opet, čini ti se da su prošla stoljeća.
– Volim sve raditi. Uživam u tome. Ne radim samo paštu ili kolače. Za gotovo svaku manifestaciju u Žminju nešto izlažem. Ili jaslice ili kaktuse. Volim raditi razne stvari s rukama i uzgajati cvijeće. I sve želim da bude originalno, priznaje nam ova domaćica. Aktivna je negdje od 2009. godine, posebno od kada je prerano ostala udovica, piše Hello Istria gdje pročitajte cijeli članak.
