Još uvijek ima onih koje vole gledati svoje ime u tuđem rukopisu
"Razglednice još uvijek idu. Ne bih vam znala reći u kolikoj mjeri, odnosno povući paralelu u odnosu na prijašnja vremena, no još su uvijek dio standardne ponude i prodaju se."
Ovako je početkom tjedna na naše pitanje odgovorila jedna Puljanka koja radi na prodaji suvenira, a između ostalog i razglednica.
Na te generičke, no ujedno i osobne suvenire sjetim se svakog ljeta, kad prođem pokraj kioska ili nekog štanda, i skužim da, bez obzira ne sve mobitele i internet, još uvijek ima onih koje vole gledati svoje ime u tuđem rukopisu, ili držati u rukama predmet koji je druga osoba, ponekad tisućama kilometar udaljena, također držala u rukama misleći upravo na nas.
Jer, to je prava vrijednost razglednice - bez obzira na patetičnu ili šablonsku sliku, nije putovala u rijeci megabajta, nego išla od ruke do ruke, od čovjeka do čovjeka, da bi ju konačno ulovila naša ruka. (Kristian S. Reisman)
