S velikim Antunom Masleom bio sam na novinarskom zadatku
Nakon teške bolesti u 66. godini života zauvijek nas je napustio novinar Antun Masle, kojeg će brojni čitatelji najprije pamtiti po izvrsnim ratnim reportažama. Imao sam čast da sam tijekom svoje novinarske karijere na jednom radnom zadatku bio s ovim legendarnim reporterom.
Naime, od 2002. do 2005. godine Antun Masle, moja supruga i ja bili smo članovi iste redakcije – on je bio zaposlen, a Eleonora i ja bili smo vanjski suradnici tjednika Globus. Angažirao nas je tadašnji urednik Globusa Davor Butković, a kada je Butković prešao u Jutarnji list, suradnju smo nastavili i s Igorom Alborghetijem, njegovim nasljednikom na dužnosti Globusova glodura.
Negdje u lipnju 2003. godine notorni Joško Joras započeo je jedan od svojih poznatih graničnih performansa, pa me urednik poslao u Mline na hrvatsko-slovensku granicu da pokušamo napraviti neku drugačiju priču o tom slučaju.
„S tobom će ići i kolega Masle, upravo se vratio iz Iraka“, sjećam se da mi je tada rekao urednik, a ja sam bio dvostruko uzbuđen – najprije zbog same činjenice da ću upoznati svog novinarskog idola, a još više da ćemo on i ja zajedno otići na novinarski zadatak.
Sjećam se da je Masle u Labin došao u nekom terencu, mislim da je bio Land Rover, i onda smo zajedno otišli na slovensku granicu. Dok smo se vozili ispitivao sam ga o Iraku, jer se upravo bio vratio s tamošnjeg ratišta, gdje je praktički s američkim vojnicima ušao u Bagdad. Uvijek sam volio čitati ratne reportaže, još kao klinac gutao sam odlične članke pokojnog Miroslava Lazanskog u tadašnjem Startu (Lazanski se nažalost kompromitirao nakon 1990. godine), a kasnije sam najviše čitao upravo Antuna Maslea. To jedno zajedničko radno popodne i večeru u jednom restoranu u Sloveniji nakon obavljenog zadatka, u lipnju 2003. godine, zauvijek ću pamtiti. (Nenad Čakić)
