'Ne bi bilo dobro kad bi cijele godine bilo proljeće'
"Život bez teškoća i križa ne postoji. Biskupska služba bez bolnih pitanja ne postoji. Nikad me Bog nije napustio. Nikad nisam bio sam. Pouzdajem se u vodstvo Duha Svetoga. Duh Sveti vodi Crkvu. Biskup nije sam", kazao je mons. Milan Zgrablić u interviewu za Glas Koncila. Prenosimo najzanimljivije dijelove u nastavku.
* Nije u crkvenim krugovima nepoznata izreka koja kaže da mitra promijeni svećenika. Koliko je već sada Vas promijenilo imenovanje za zadarskoga nadbiskupa koadjutora u posljednjih dva i pol mjeseca otkad je stigla ta vijest?
- Bilo bi neobično kada studentski indeks ne bi promijenio osobu kada prima radnu knjižicu. Bilo bi neobično kada vjenčani prsten svetom ženidbom ne bi promijenilo zaručnika i zaručnicu. Bilo bi neobično kada plač novorođenčeta u obitelji ne bi izazvao nikakve promjene u bračnom životu. Tako bi, čini mi se, bilo i neobično da, kako kažete, »mitra ne promijeni svećenika«. Imenovanje zadarskim nadbiskupom koadjutorom zateklo me neposredno prije Velikoga tjedna.
U tijeku su bile intenzivne pripreme za Cvjetnicu, sveto trodnevlje, Uskrs, sakramente prve pričesti i krizme te sve ostale pastoralne i župne aktivnosti. U tom stresnom razdoblju još i poziv apostolskoga nuncija na razgovor… Treba donijeti pismenu odluku, prihvatiti imenovanje ili se zahvaliti svetomu ocu Franji. Što navesti kao razlog za neprihvaćanje… Neprospavane noći… Mijenja se puno toga. Odlazim iz moje Porečke i Pulske biskupije u kojoj sam i od koje sam primio vjeru, svete sakramente, duhovni poziv. Napuštam zajednicu prezbiterija i župnu zajednicu u kojoj sam se lijepo osjećao. Prihvaćam novi način zajedništva s Crkvom u Istri. Svjestan sam veće odgovornosti koju sa sobom nosi biskupska služba.
* Biskupska služba, slično kao i župnička, podrazumijeva i vođenje zajednice, no biskup se nerijetko mora suočavati i s teškim i bolnim pitanjima. Mnogi u episkopatu govore o radostima, ali i teškoćama i izazovnostima te službe. Pribojavate li se toga dijela biskupskoga služenja?
- Zahvalan sam Bogu što sam mogao biti župnik u Rovinju 17 godina i u Poreču sedam godina. Tu sam upoznao mnoge drage ljude, mnoge obitelji. Bio sam s njima u lijepim, ali i u teškim trenutcima života i velikim iskušenjima. Ponekad im je bilo doista jako teško i proživljavali su bolne trenutke. Ponekad je bilo dovoljno biti im blizu, saslušati ih, pomoliti se za njih… Učimo i od prirode. Kalendarski napuštamo proljeće i ulazimo u ljeto. U proljeću je sve zeleno, sve cvate, sve miriše. Dolaze vrućine. Trava i cvijeće gube svoj proljetni čar.
Ne bi bilo dobro kad bi cijele godine bilo proljeće. Potrebno je i jako sunce i neugodni vjetrovi i suše… Nikada ne bismo uživali u slatkim plodovima jeseni kad bi bilo vječno proljeće. Tako je i u životu. I u obiteljskom životu ima mnogo teškoća. Koliko trpe roditelji zbog bolesti ili, ne daj Bože, smrti svojega djeteta? Život bez teškoća i križa ne postoji. Biskupska služba bez bolnih pitanja ne postoji. Nikad me Bog nije napustio. Nikad nisam bio sam. Pouzdajem se u vodstvo Duha Svetoga. Duh Sveti vodi Crkvu. Biskup nije sam. Postoje i njegovi suradnici na koje se sigurno može osloniti.
To su svećenici, redovnici, redovnice, Bogu posvećene osobe, mnogi vjernici laici, mnoge dobronamjerne osobe. Biskupska služba redovito se prati molitvom cijeloga Božjega naroda. Zato se ne bojim bolnih pitanja. Sveti Pavao govori u Poslanici Rimljanima kako Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Važno je Boga iskreno ljubiti, njemu se iskreno moliti, ostati ponizan i sve u svjetlu evanđelja prosuđivati i činiti, kazao je mons. Zgrablić, zadarski nadbiskup iz Istre, za Glas Koncila.
