Zašto su Puležani i Labinjani drugačiji od ostatka Istre?
Pjevajući poznatu pjesmu Drage Britvića i Arsena Dedića 'Kad se male ruke slože' predstavnici pulske građanske inicijative 'Referendum za Lungomare' u šumici iznad Gortanove uvale u Puli 12. lipnja ponosno su objavili da su prikupili dovoljan broj potpisa za raspisivanje lokalnog referenduma, odnosno preko 11 tisuća potpisa, što predstavlja više od 20 posto biračkog tijela grada Pule.
Naime, građanski aktivisti pod političkim mentorstvom platforme Možemo! protive se izgradnji hotela na mjestu nekadašnjeg kamenoloma na Valkanama. Investitori su vlasnici trgovačkog centra Max Stoja, koji se nalazi u neposrednoj blizini. Budući da Gradsko vijeće Pule, u kojem Možemo ima samo četiri vijećnika, nije htjelo donijeti odluku o raspisivanju referenduma kojim bi se zaustavila izgradnja spornog hotela, njegovi protivnici iskoristili su drugu zakonsku mogućnost za raspisivanje referenduma, a to je prikupljanje potpisa više od 20 posto birača.
FRANCUSKI DUH
Sve me to ponukalo na razmišljanje kako su Labinjani i Puležani mentalno najsličniji među žiteljima svih istarskih gradova. Razloge za to vjerojatno treba tražiti u sličnoj povijesti. I Pula i Labin gradovi su s bogatom industrijskom tradicijom, u Puli je njena okosnica bilo brodogradilište, a u Labinu rudnik. Gdje god je radništvo, tu je u pravilu i radničko buntovništvo i štrajkovi, ali i napredne liberalne ideje, slobodarski duh i općenito bunt prema političkim autoritetima, ali i onima koji imaju više.
Stoga ne čudi da najveću povijest raznih otpora i građanskih inicijativa u Istri imaju Pula i Labinština. Labinjani i Puležani imaju nešto francusko u sebi, uvijek su spremni za revolucije i prevrate. U Labinu i Puli ništa ne može proći mirno, bez peticija, inicijativa, prosvjeda i poziva na referendume.
Koliko li je samo raznih prosvjeda u zadnjih 30 godina organizirano u Puli i na Labinštini. Od onih organiziranih na Labinštini, sjetimo se samo, najprije prosvjeda, a onda i referenduma protiv termoelektrane na ugljen, zatim prosvjeda protiv Rockwoola, prije toga protiv kompostane u Rogočani i nedavno protiv turističke izgradnje u Prtlogu.
MIRNA ZAPADNA OBALA
A koliko ih je u isto vrijeme organizirano u Rovinju, Poreču ili Umagu? Niti jedan! U Rovinju, Poreču i Umagu niti jedna investicija, niti jedna tvornica ili novi hotel nikome nikada nije smetala.
Je li bolje biti kao prosječni Labinjan i Puležan, uvijek spreman za revoluciju ili biti potpuno indiferentan kao na zapadnoj obali Istre? Je li bolje biti kao Francuzi, koji od Francuske revolucije, preko Pariške komune do 'žutih prsluka' uvijek protiv nečega protestiraju, ili biti poput Britanaca, kojima pak ništa ne smeta, pa čak ni činjenica da im se državni poglavar ne bira na izborima, nego to postaje rođenjem? Na ova pitanja svatko ima svoje odgovore. (Eleonora Matković Čakić)