'Thompsonove pjesme više se ne čuju po mjestima Istre'
"Standardni je jezik – po prirodi svoje pozicije – ionako u prednosti, a neki će reći da melje sve pred sobom", piše Viktor Marić na Večernjakovoj blogosferi. Prenosimo najzanimljiviji dio u nastavku.
"Dodavanje ulja na oganj hrvatskih 'vukovaca' poput Sanje Vulić i drugih koji fetišiziraju standardni jezik nije od pomoći. Taj bi jezični 'unitarizam' mogao potaknuti jezični 'separatizam' (i obratno). Hipotetski scenarij: Na izborima u Istri pobjeđuje jaki regionalni pokret koji, među ostalim, hrvatske čakavske govore Istre želi očuvati na način da ih koliko-toliko normira i uvede u službenu uporabu isključivo na razini lokalne/regionalne samouprave (standardni jezik službeni je jezik u općehrvatskoj komunikaciji). Namjesto veće otvorenosti prema nestandardnim dijelektima u javnoj uporabi, i to barem na lokalnoj razini, 'Zagreb' odgovora snažni(ji)m jezičnim (štokavsko-jekavskim) unitarizmom čime još više pojačava jezični separatizam istarskih Hrvata. Potonji uskoro počinju hrvatske čakavske govore Istre nazivati 'istarskim jezikom' i suprotstavljati ih 'hrvatskomu jeziku' (štokavskomu i jekavskomu standardu), a sebe 'Istrijanima' u narodnosnom smislu i suprotstavljati se 'Hrvatom'. Sanja Vulić poručuje preostalim čakavcima Istre koji se osjećaju Hrvatima da izbjegavaju čakavicu te što više pišu (govore i pjevaju) na standardnom hrvatskom jeziku, koji je (novo)štokavski i jekavski, kako njihova djela ne bi bila pripojena novonastaloj istarskoj književnosti. Istarski separatisti srednjovjekovni Razvod istarski – u kojem se više puta spominje 'hrvacki' jezik – proglašavju spomenikom 'istarskoga jezika'. Sa sigurne udaljenost, gradišćanski Hrvati o svem pišu i čudom se čude na svojem mahom čakavskom i ikavskom standardnom jeziku koji zovu 'hrvatskim'. Thompsonove pjesme više se ne čuju po mjestima Istre.", napisao je Marić u Večernjakovoj blogosferi.
