'Rijeka je točno kao i njeno ime, Mirna! Da se veslat po njoj'
Venecija je svoje galije gradila od kostura, prema vanjskoj oplati, a upravo se za sam kostur koristio hrast lužnjak iz Motovunske šume, donosi HRT u reportaži iz Motovuna i okolice. Prenosimo dio u nastavku.
- Hrast je specifičan po tome da u sebi sadrži tanin, tanin je taj koji odbija moljce i druge nametnike, znači hrast je trajniji i zapravo kad se drvo vozilo iz Motovunske šume u Veneciju, prije izgradnje brodova u Arsenalu se zapravo godinu dana namakalo u vodi, objasnio je za HRT direktor TZ Motovun David Matković. Ali, imali su još jednu tajnu.
- Za vrijeme Mletačke republike dolazili su stručnjaci iz Arsenala i savijali ih dok su bili mladi, objašnjava Matković. Dobili bi tako točno ono što im je bilo potrebno. Hrast iz Motovunske šume, vrlo je cijenjen i danas. Sredinom 19. stoljeća, započeli su hidrotehnički zahvati u dolini rijeke Mirne, i tek se tada, saznaje prava istina.
- Dolazimo do zaključka da je razina mnogo niža i da je more, pogotovo u okviru svojih mijena, moglo imati velik utjecaj pa i duboko u unutrašnjosti pa i sve do Motovuna, rekao je za HRT prof. na Pravnom fakultetu i Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Ivan Milotić.
Najduža istarska rijeka tako je, nekad bila itekako plovna, a stanovištvo je aktivno sudjelovalo u plovnim aktivnostima. Zanimljivo je da su plovidbe zabilježene 50-tih godina 20. stoljeća. Glavni razlog bila je Motovunska šuma. Pa prema Ponte Portonu. Od drvenog mosta danas ostaje samo fotografija iz 1930. Danas je potpuno drugačiji, ali postojao je, pretpostavlja se, i u rimsko doba. Uzvodno su ondje dolazile velike brodice, danas je to nezamislivo. Uski kanal ima tek 2 metra širine, i metar i pol dubine, za kajak taman!
- Rijeka je točno kao i njeno ime, Mirna! Da se veslat po njoj, vodostaj je odličan u ovo doba godine kaže kajakaš Denis Mirković, donosi HRT gdje pogledajte cijelu reportažu.
