In Memoriam: Selvina Benić živjela je novinarstvo stalno i bez prestanka

Netom nakon novogodišnjih blagdana na putu prema svojoj omiljenoj šetnici na Poreštini, preminula je poznata dugogodišnja novinarka i komentatorica Glasa Istre Selvina Benić. Iako je gotovo već deset godina bila u mirovini, Selvina nije mirovala, učlanila se u Udrugu umirovljenika u Pazinu gdje je bila vrlo aktivna i vodila nekoliko EU projekata.

Biografski podaci nikada ne mogu dovoljno dočarati duh jedne osobe kao sjećanja onih koji su ih poznavali i koji su s njima radili, no, rečenica koje će na najbolji mogući način predstaviti lik i djelo naše nezaboravne kolegice veli da je ona doslovno živjela novinarstvo, stalno i bez prestanka, punim plućima.

Selvina Benić rođena je 20. veljače 1957. godine u Puli. Diplomirala je politologiju i novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1981. godine, kada je i počela raditi u Glasu Istre, najprije u Puli, a potom je otišla u Pazin gdje je bilo tek otvoreno dopisništvo Glasa Istre.

U pazinskom dopisništvu Glasa Istre, gdje je bila prva zaposlenica i njegova dugogodišnja voditeljica, dočekala je 2012. godine i mirovinu.

Bila je poznata kao dugogodišnja komentatorica Glasa Istre, a njena kolumna "Zad kantuna" imala je vrlo veliku čitanost. Od ustrojstva županija redovito je pratila i rad Županijske skupštine Istarske županije, a često je po zadatku bila i u Zagrebu, gdje je izvještavala iz Sabora.

Biti novinar bio je njezin životni poziv, a političke je teme - nerijetko vrlo složene, radila s lakoćom, kvalitetno, zanimljivo, uspijevajući uvijek pronaći i nove teme unutar već započete teme.

Iako je prije svega bila novinarka koja je pisala o političkim temama, donoseći i komentare na aktualna društveno-politička zbivanja, voljela je pisati i o zanimljivostima iz Pazina i Pazinštine, ali i pisati o modi, kao svojevrsni odmak od političkih tema.

Uvijek vrlo skromna i samozatajna, bila je iznimno vrijedna i produktivna novinarka, organizirana, temeljita, brza, učinkovita i efikasna, koja je živjela za taj posao 24 sata dnevno sedam dana u tjednu.

Iako je djelovala u pazinskom dopisništvu, voljela je doći do Pule, do velike redakcije Glasa Istre na Rivi, prodiskutirati o aktualnoj situaciji i drugim temama sa svojim kolegama. Bila su to vremena kada se novinarstvo, bez tolikog prisustva društvenih mreža koje su bile tek na začecima ili nisu još postojale, živjelo, kada je tiskano izdanje bio najznačajniji plod rada i sinergije novinara i urednika. A za što je Selvina živjela.