Nedešćanka izdala knjigu: 'Vrijeme nam curi iz ruku'
„Osluhni svoje srce“ naslov je zbirke poučnih tekstova i prva knjiga Nermine Piragić Hadžović iz Nedešćine, koja zadnje tri i pol godine sa svojom malom obitelji živi u Duisburgu, Njemačkoj.
Dvadesetosmogodišnja Nermina Piragić Hadžović je po struci inženjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike koja se pisanjem počela baviti još u srednjoj školi. Inače, Nermina je u labinskoj srednjoj školi, u školskoj godini 2011./2012. proglašena najčitačicom knjiga. Kao srednjoškolka sudjelovala je na brojnim županijskim i državnim natjecanjima iz biologije, što je pored književnosti njezina prva ljubav.
„Studirala sam medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku u Rijeci nakon čega nažalost nisam uspjela pronaći posao u struci u željenom gradu te smo ja i suprug odlučili iseliti se iz Hrvatske u potrazi za boljom budućnosti. Oduvijek sam voljela čitati i crtati, no ljubav prema pisanju razvila se malo kasnije. Na faksu je moje pisanje krenulo u smjeru javnog pisanja te sam počela pisati za razne portale. Neki su bili studentski i gradski, a neki vjerski. Budući da je vjera najbitniji dio mog života, bilo je nekako prirodno odvažiti se pisati i u tim vodama, što me naposljetku dovelo i do moje prve i zasad jedine knjige“, kaže Nermina, inače majka dvogodišnjeg dječaka.
Na fakultetu je bila potpredsjednica u studentskom vijeću za svoj smjer, a dijelovi završnog rada su objavljeni u medicinskom časopisu. Osim toga, Nermina je na fakultetu sudjelovala u projektu Živa knjiga na što je kaže posebno ponosna jer je predstavljala islam.
„Čitatelji, posjetitelji bi dolazili i ispitivali me što mi je bilo posebno drago. Sad, otkako sam doma, manje sam aktivna, osim što pišem i crtam“, kaže Nermina koja je već pet godina autorica portala Islam iznutra.
"'Osluhni svoje srce' zbirka je poučnih tekstova u kojima povezujem vjeru i primjere iz života koji se događaju svakom od nas nastojeći čitatelja osvijestiti o prolaznosti vremena i važnosti onog što činimo u životu. Svakom rečenicom prvo podsjećam sebe pa onda drugog. Život je kratak, vrijeme nam curi iz ruku, a da to često ni ne primijetimo jureći za obavezama. Ova zbirka smislenog reda riječi koje nose pouku napisana je sa željom da bude podsjetnik na to koliko je jedan maleni čovjek zapravo veliki, a koliko sam sebe umije da ponekad umanji svojim vlastitim postupcima“, pojašnjava Nermina te dodaje kako su u knjizi sakupljeni tekstovi koji su godinama pisani za razne internetske portale.
„Imala sam želju ukoričiti ih tako da ih netko može čitati i mimo interneta. Inače sam osoba koja mnogo razmišlja. Svaki moj tekst produkt je mojih razmišljanja i situacija koje su mi se dogodile ili sam im pak samo svjedočila“, kaže Nermina dodajući kako joj je najveća podrška za ovakav pothvat bio njezin suprug magistar agrobiznisa i ruralnog razvoja.
„Moja velika želja bila je imati svoju knjigu koja će govoriti za mene i onda kada mene ne bude. Ideja za izdavanje knjiga pojavila se prije nekoliko mjeseci u glavi i kada sam postala svjesna i odlučna da ja to mogu sama, bez pomoći izdavačke kuće, muž je bio taj koji me bodrio i savjetovao. Namjera izdavanja knjige nije bila zarada, nego želja da moje riječi dopru do onog tko ih čita“, rekla je te istaknula kako nema posebnog književnika, ali rado bi izdvojila Khaleda Hosseinija.
„Volim Khaledov način na koji uspijeva prenijeti život na papir. Trenutno čitam stručnu knjigu o utjecaju prehrane na naš mozak. Posljednjih godina okrenuta sam više stručnoj literaturi za razliku od prethodnih godina gdje sam najviše uživala u krimi romanima. Vjerujem da naš dojam određene knjige puno ovisi o periodu života u kojem tu istu knjigu čitamo. Knjiga koju smo čitali kao tinejdžer bit će potpuno drugačija u našim rukama godinama kasnije. No, svima ću preporučiti knjige Khaleda Hosseinijaa kao i knjigu „Sva radosna mjesta“ koja kroz prijateljstvo obrađuje tematiku mentalnih bolesti“ poručuje naša sugovornica koja uz čitanje voli i crtanje.
Iako trenutno radi u bolnici, ali ne u laboratoriju, budući da tek završava proces priznavanja diplome uslijed trudnoće i pandemije, velika želja joj je kaže, jednog dana raditi u citološkom laboratoriju.
„Mnogo volim stanice. Mislim da bih, da mogu vratiti film unazad, uvijek izabrala znanstveni studij. Ako ne medicinu, onda biologiju i slično. Biologija će uvijek biti moja najveća ljubav što se tiče tog područja u mom životu. Ne znam gdje će me život odvesti, ne znam hoću li uspjeti priznati struku, ali uvijek se rado vraćam onom što sam učila tijekom čitavog školovanja o nama i svijetu oko nas“, iskreno će Nermina te ističe i kako jako voli prirodu i zanimljiva joj je svaka prirodna nauka. (Tekst: Divna Knežević, foto: privatni album)
