Serđo Valić: Ja sam se predstavio na Radio Puli i cila mi se Istra hitila pod noge

Svi ga znaju, pozdravljaju na ulici, ljube ga i mašu mu… Poput kakve zvijezde, Serđo Valić se ne može „na miru“ ni prošetati gradom. On je pjevač, skladatelj, radijski voditelj… A sudeći po pozivima koje prima gotovo svake minute, vrlo je zauzet. S ovim smo svestranim i veselim kolegom razgovarali u Puli.

*Čini se da jako puno sviraš?

- Sviram stalno, svaki dan, po vjenčanjima, sprovodima, stvarno po svuda, gdje god treba. Počeo sam svirati po feštama, pa sam tako svirao od Trke na prstenac do Trke od tovari, svirao sam na porinućima brodova, djevojačkim zabavama, momačkim, u Areni, Lisinskom, svirao sam stvarno svugdje.

*Kad si izdao svoj prvi album?

- To je počelo 2010. s prvom pjesmom, Mali svit. Počelo je sasvim spontano i popularnost mi je naglo porasla. Bili smo u Buzetu u nekoj konobi i predložio sam Rinu Pavletiću da snimamo neku pjesmu, onako spontano i mi smo je snimili i odjednom su svi za njom podivljali, svi šoferi autobusa su me zvali, pjesma se puštala na Radio Puli, Radio Istri… Svi koje znam stavili su tu pjesmu na mobitel… Onda smo nastavili sa snimanjem pjesama i za svaku snimili i spot. Baš uoči Uskrsa izlazi spot za novu pjesmu Mladenci koji se snima s Bubom kabrio.

*Uz mnoge obožavatelje, koji su vrlo bučni na tvojim koncertima, imaš čak i svoj fun club?

- Da, mnogi od njih nose i majice s mojim likom koje sam im poklonio. Moram reći da me cijela Istra podržava, pa i šire. Čak ni ja ne znam zašto me toliko vole, ali gdje god dođem svi krenu na mene, pitaju „gdje si, šta ima?“ Radio Pula na kojoj radim je sigurno puno tome pridonijela, ali ipak treba se na neki način za takve stvari roditi, valjda sam ja za to rođen.

*Od kad radiš na Radio Puli?

- Počeo sam 2006. Ja san reka dvi beside, „Ja sam Serđo Valić iz Raklja“ i cila Istra mi se hitila pod noge. Imam tri emisije tjedno. Ne znan ča bin reka.

*Što misliš, zašto si tako dobro prihvaćen?

- Ni sela u Istri, ni hiže u Istri, di ja nisan bija. Di ja nisam ija, di ja nisam pija, di se ja nisan ferma i di ja nisan svirija. I svaki dan delam sto usluga svima, kad god kemu ča rabi, ja san vajk spreman uskočiti. I vajk san usta isti.

*Misliš li da je tvoja glazba „istarski turbo folk“ kako je neki nazivaju?

- U zadnje su vrijeme svi jako pametni. Bar se drže pametnima – svi se kuže u kuharstvo, svi su veliki gurmani, sommelieri, svi shvaćaju tu neku muziku itd. Ali ne znam ča bi reka za moju muziku, samo mogu reći da u jednom malom mistu Selini je bilo miljar ljudi. Neki kolege imaju promociju pa im dođe pet osoba. E sad, ono njihovo je umjetnost, a ovo moje turbo folk. Ne znam, moju muziku ljudi jednostavno vole, pa nek oni procijene ča je to.

*Nedavno si svirao i u Vancouveru?

- Da, tamo su me zvali iz tamošnjeg Hrvatskog kluba. U Vancouver sam svirao satima. U svega par dana je rasprodana dvorana i dočekan sam objeručke, slušalo me oko 400 ljudi. no osim što sam im svirao satima na koncertu, ja sam tamo svirao danima, za svaku užinu i večeru, samo da budu kontenti i da meni bude lipo. Stvarno nisam mogao vjerovati da su me tako dobro prihvatili, dočekali su me s poklonima…

*Kakvi su ti planovi za ovu godinu?

- Ove godine obilježavam dvije velike obljetnice. Slavim 25 godina bavljenja glazbom, a 30 godina svoga života. Naime, S pet godina sam od matere dobija prvu harmoniku, kada sam sam pomalo počeo svirati, a kasnije sam počeo učiti i u glazbenoj školi. Tako da 20. lipnja slijedi velika fešta, još ću odlučiti gdje. (Tekst i foto: Paola Albertini)