U besplatnom razgledavanju Žminja s Karlom Čerljenko Bulić

Mala mjesta uvijek vas na neki pozitivan način iznenade kada uđete dublje u njihovu povijest i tradiciju. Čak i ako živite u tom kraju, nekada je lijepo bar na trenutak biti turist i saznati te iskusiti nešto novo na nekom mjestu od kojega to najmanje očekujete. Prije nekoliko godina manja mjesta u Istri potrudila su se i napravila besplatne razglede svojih gradića i mjestašca koji nam daju baš taj novi pogled na već poznato. Tako je bilo i meni na Žminjskoj štuoriji. Riječ je o besplatnom razgledu Žminja s lokalnom vodičicom Karlom Čerljenko Bulić koja u istarskoj narodnoj nošnji pokazuje skrivene i poznate stvari o tom gradiću. Ovaj obilazak gradića u središnjoj Istri organizira već sedam godina tamošnja Turistička zajednica i pun je pogodak jer ne dolaze samo stranci. I domaći, pa čak i lokalni ljudi žele nešto više znati o svom kraju, povijesti i baštini, piše Jutarnji iz kojeg prenosimo dio članka u nastavku.

Vrlo dobro poznajem Žminj, no na toj ruti u jednom smo trenu krenuli prema uličici koja mi baš i nije poznata. I našli smo se pred zabačenom crkvicom Svetog Antuna Pustinjaka. I onda je Karla otvorila vrata i svjetlost je obasjala fenomenalne freske. Vidjela sam ih mnogo, ali na ove sam doslovce rekla “vau”, a sve je zaintrigirao kostur s lijeve strane vrata.

- U to vrijeme ljudi nisu bili pismeni i jedan od načina kako da im se prenese poruka s oltara i Biblije bila je da im se neke stvari zorno prikažu. Tako imamo prikaze iz života Krista i ostale motive na zidovima naših crkvi. A kostur je tu namjerno. I namjerno nam je, kada uđemo, okrenut s leđa. To je zato da ga vidimo kada izađemo iz crkve i poslušamo misu. On nas podsjeća na smrtnost i da smo pred smrti svi isti. Nešto slično govore i freske u poznatoj crkvi Sveta Marija na Škriljinah u Bermu - ističe Karla. A ovaj kostur baš podsjeća na beramske freske i povorku mrtvaca. No, ova crkva skriva još mnogo toga zanimljivog. Naime, u doba Austro-Ugarske, na prijelazu stoljeća, bila je u vlasništvu udovice Foške Peteh, tada Fosce Petech, koja ju je koristila za štalu. Nitko tada nije razmišljao na način da su po zidovima vrijedne freske koje bi se mogle uništiti. Bitno je bilo kamo smjestiti blago. Dok u Žminj nije došao poznati arheolog, povjesničar i konzervator Anton Gnirs i vidio o kakvom se bogatstvu radi. Odlučio je kupiti crkvu od Foške 1911. godine, piše Jutarnji gdje pronađite cijelu reportažu.