Vlasnici kemijske čistione u Rovinju: 'Tekstil je sve gori i gori'

0
Ranka Šćekić
Ranka Šćekić

Supružnici Ranka i Vučko Šćekić sa sinom Filipom preko svoje tvrtke Čisto d.o.o. vode jednu od najstarijih kemijskih čistiona u Rovinju, a koju Rovinjci i dalje poznaju pod prijašnjim imenom Margerita. Tako se naime zvala dok su je vodili prijašnji vlasnici Jadranka i Slaven Vuković. Osnovali su je sredinom osamdesetih, a kasnije se u njoj zaposlila gospođa Ranka te ju preuzela. Uz opciju kemijskog čišćenja, odnosno suhog pranja kemikalijom perkloretilenom, nude i usluge praonice.

„Prije nas postojala je još jedna kemijska čistiona u Rovinju, koju je vodila gospođa Šturman u Careri, ali sada je zatvorena. Koliko je meni poznato, mi smo sada jedini u Rovinju“, ispričala nam je Ranka.

Prednosti kemijskog čišćenja, priča nam njen suprug, su te što se na taj način mogu tretirati svi materijali, osim nekih poliuretana.

„Ako odijelo ima na sebi vodootporni sloj, on se tijekom kemijskog čišćenja odlijepi i pokida. Ali inače gotovo sva odijela preporučujemo da se kemijski čiste. Ukoliko se operu u vodi, dolazi do deformacija, koje više niti jedna pegla ne može izravnati. Isto tako, niti jedno rješenje nije tako dobro za svilu i vunu kao kemijsko čišćenje, odnosno čišćenje perkloretilenom“, ispričali su nam Ranka i njen suprug. Dodaju da postoji i opcija čišćenja strojem i to metodom waterclean, pri čemu se koristi voda uz dodatak kemikalija.

Je li se promijenila kvaliteta materijala, pitamo naše sugovornike.

„Materijal je sve gori, jer su Kinezi ušli na velika vrata u tekstilnu industriju s njihovim recikliranim materijalom. Boje ne samo da su nestabilne, nego mogu biti i otrovne. Kako to EU dopušta, ne znam, ali se događa“, kazao nam je Vučko.

 

Dodaje da je nekoć marka značila kvalitetu, ali danas im se događa da dobiju komad odjeće s etiketom Dolce&Gabbana za koji se ispostavi da je „štraca“.

„Tekstil je sve gori i gori, kao da je za jednokratnu uporabu. Otkako se raspala Jugoslavija više nema kvalitetnog tekstila kakvog su nekad imali Varteks, Beko ili Kluz. To je bio plafon“, prisjeća se naš sugovornik.

Na kraju, Vučko je s nama podijelio i jedan događaj iz svoje dugotrajne prakse.

„Imali smo na čišćenju dva potpuno ista sakoa, prekrasni zimski od debelog engleskog materijala s kožnim zakrpama na rukavima. Ja sam gospodinu trebao izdati robu, međutim, izgubio je kupon. Kaže mi: 'Jušto ta iza vas je moja'. Ja mu izdam, skinem etiketu, i naplatim, kad ono, čovjek se vraća nakon sat, dva i govori: 'Ča si mi to načinija od sakoa. Ne moren je ga nanke zakopčat.' Čovjek je bio krupniji i dao sam mu krivo odijelo koje je pripadalo ovom drugom, koji je bio sitniji. Kad smo razriješili tajne, skupa smo se smijali, čak mi je pustio i manču, razišli smo se kao prijatelji“. (Kristian Stepčić Reisman)

Posljednji komentari

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa