Sanja Radolović u Saboru o kreditima za školarine
Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović u iznošenju stajališta Kluba zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru podsjetila je kako je prije nekoliko mjeseci upravo na inicijativu SDP-a rješena problematika izjednačavanja stručnih i sveučilišnih studija u visokoobrazovnom sustavu, ali i početak usklađivanja statusa istih na tržištu rada.
Pritom je Klub SDP-a uputio u saborsku proceduru izmjene Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, a vladajući su taj isti prijedlog stavili na dno dnevnog reda, zatim prepisali od riječi do riječi SDP-ov prijedlog Zakona i kao takvog ga usvojili. Simpatična gesta s njihove strane u najmanju ruku, kaže Radolović. Međutim, i tada smo, navodi Radolović, iz Kluba zastupnika SDP-a upozoravali da je usklađivanje stručnih i sveučilišnih studija u visokoobrazovnom sustavu jedna problematika nakon koje se mora rješiti i zanemareni radno-pravni položaj osoba koje su završile poslijediplomske specijalističke studije.
Problematika je trenutno prisutna kod nekoliko tisuća naših sugrađana koji završe poslijediplomske specijalističke studije i steknu akademski naziv sveučilišnog specijaliste određenog studija (univ. spec.). Iako su sveučilišni specijalisti određenih studija u hrvatski visokoobrazovni sustav prvotno uvedeni kao „zamjena“ nekadašnjim magistrima znanosti (mr.sc.), to nije nikada implementirano na pravi način.
Studiji su ih stajali između 30.000 i 60.000 kuna, mnogi od njih još uvijek otplaćuju kredite za pokrivanje školarine, a pravo na dodatak za plaću od 8% koji imaju magistri znanosti ne ostvaruju, jer sukladno članku 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/2017) pravo na uvećanje plaće od 8% pripada isključivo radnicima koji imaju znanstveni stupanj magistra znanosti. Jesu li se svi oni uzalud školovali i ulagali u svoje obrazovanje koje baš i nije toliko jeftino? Neki od naših sugrađana sa stečenim zvanjem sveučilišnog specijalista čekaju 10 godina da se ovaj problem riješi. Prema popisu poslijediplomskih specijalističkih studija Sveučilišta u Zagrebu za 2020. i 2021. godinu, trenutno samo u toj instituciji dopusnicu ima 192 poslijediplomska specijalistička studijska programa, a na razini cijele Hrvatske izvodi se više od 270 takvih studija.
Postoji cijeli niz argumenata koji idu u prilog tome da se osobama koje su završile poslijediplomske specijalističke studije prizna pravo na uvećanje osnovne plaće za 8%, a i samo Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama je još daleke 2011. donijelo Zaključak koji govori tomu u prilog, međutim od tada se ništa nije pomaknulo s mrtve točke. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU) je dalo sljedeće tumačenje:
„Pravo na uvećanje osnovne plaće od 8% temeljem Članka 52. Tku-a imaju oni zaposlenici koji su završili poslijediplomski studij i stekli znanstveni stupanj magistra znanosti. Navedeno pravo ne ostvaruju radnici koji su završili poslijediplomske specijalističke studije. S obzirom na zahtjeve predloženika i konstataciju kako od 2003. godine ne postoji mogućnost stjecanja znanstvenog stupnja magistra znanosti te s obzirom na činjenicu da su specijalistički studiji postali sljedeći stupanj obrazovanja nakon diplomskog sveučilišnog studija Povjerenstvo će ugovornim stranama kolektivnog ugovora temeljem čl. 19 st. 2. alineja 2. TKU-a uputiti prijedlog za izmjenu predmetnog članka Ugovora.“
Postoje naravno i primjeri dobre prakse pa primjerice u Kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u upravnim tijelima Koprivničko - Križevačke županije (čl. 39) stoji: Osnovna plaća službenika/namještenika uvećat će se: ako službenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti kojeg je stekao prema ranijem sustavu obrazovanja i službenik koji je stekao naziv sveučilišni specijalist završetkom sveučilišnog specijalističkog studija za 8%. Identična situacija je i za zaposlene u oružanim snagama Republike Hrvatske kao i za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba.
Vidljivo je da postoje primjeri dobre prakse, gdje se prema kolektivnim ugovorima priznaje povećanje plaće za sveučilišne specijaliste. Stoga, nameće se pitanje kako je moguće da se u istoj državi istovremeno negdje priznaju stečene kvalifikacije, a drugdje ih se degradira? Ne trebamo li pokazati mladima da cijenimo znanje i poticati ih na daljnje obrazovanje? Ovakvom diskriminacijom studenata sveučilišnih specijalističkih studija poručuje se da država ne cijeni ljude koji su se godinama obrazovali i kako znanje i trud nisu nimalo važni. Kako očekivati da Hrvatska bude društvo znanja ako nemamo kvalitetne sustave znanosti i visokog obrazovanja?, zaključuje Radolović.
