'Premantursku lokvu doživljavam nešto kao svoje dijete'
Mnogi su se kao djeca voljeli igrati kraj lokvi. Uz malo dječje mašte, izolirane nakupine vode 'pobacane' po livadama i kršinima postajale su romantična jezera, oceani za velike pomorske bitke ili jednostavno mjesta za puštanje papirnatih brodića ili radosno pljuskanje.
I 45-godišnjeg Alena Čikadu iz mjesta Lucijani na južnoj Žminjštini s lokvama vežu prva iskustva iz djetinjstva no danas na njih sasvim drukčije gleda. Osnivač je udruge Kal koja se bavi zaštitom i obnovom lokava, a ima i obrt Kallokva za uređenje krajobraza.
"Lokvama sam fasciniran od djetinjstva i veliki dio djetinjstva sam proveo upravo po lokvama i tako živeći lokvu, promatrajući i analizirajući viđeno, uvidio sam njihovu važnost kao ekosustav te krajobrazno-kulturnu vrijednost. Uvidio sam i njihovu krucijalnu ulogu kroz povijest gdje su lokve imale ulogu akumulacije pitke vode za čovjeka i njegovu stoku. Važnost lokve mogli bi pojmiti kada bi, u najtežem slučaju, nestala voda iz vodovoda i cisterni. Tada bi diljem krša ostale samo lokve za utažiti žeđ, i jedino tada bi mogli uvidjeti koliko su bile važne kroz povijest ovih prostora, kad su samo one bile izvori pitke vode diljem krševitih područja cijele planete. Puno sam naučio o lokvama od starijih ljudi iz sela, u kojem imamo lokvu o kojoj su se brinuli praktički ljudi od 85 godina na gore, tako da sam od njih uspio dobiti neke vrlo vrijedne informacije, ali i sudjelovati u redovnim čišćenjima lokve po starinski", kazao nam je Alen.
* Kako se, na konkretnom primjeru, čuva ili obnavlja lokva?
- Lokvu čuvamo odnosno održavamo redovitim godišnjim košnjama s redukcijama vodenog bilja, održavanjem vodnog sliva, te odmuljivanjim koje se provodi svakih desetak godina ili po potrebi.
* Koja bi bila Vaša omiljena lokva u Istri i zašto upravo ta?
- Moja omiljena lokva u Istri je Premanturska lokva. Na njoj sam vodio obnovu 2015. godine, kad smo je zatekli ne kao lokvu, već kao deponij građevinskog otpada.
Premantursku lokvu doživljavam nešto više kao svoje dijete, a manje kao zahvat kojim smo vratili jedno od osnovnih obilježja krškog krajolika i to baš u zaštićeni krajolik Donji Kamenjak. Vratili smo mu lokvu.
* Koje ljudske aktivnosti najviše utječu na nestanak lokvi?
- Lokva je antropogena tvorevina i bez svog tvorca čovjeka koji brine o njoj, ona polako odumire, odnosno počinje sukcesija kojom lokva počinje obrastati i tako trajno nestaje.
Priroda je jako loš gospodar lokvi. I zato lokve koje čovjek prepusti na upravljanje prirodi obrastaju, i polako ali sigurno prestaju biti akumulacije vode na kršu.
Najbitniji faktor za nestanak lokvi je ljudska nebriga. Ljudi ih više ne održavaju jer ne ovise o njihovoj vodi. Baš zato sam prije više od 25 godina počeo upozoravati na vrijednost koju lokve imaju, odnosno da ih trebamo štititi, obnavljati, održavati, a i valorizirati u edukativno turističke svrhe i upravo tu bi puno lokvi moglo naći svoju svrhu krajobrazno-kulturnog elementa u prostoru, koji je ujedno i mali, jedinstveni vodeni ekosustav na kršu.
* Mogu li se lokve turistički vrednovati?
- Lokve se itekako mogu turistički vrednovati i to svojim uključivanjem u pješačko-biciklističko-jahačke staze, kao vrijedan kulturni, a nadasve povijesni element ljudske borbe za opstanak na vodom siromašnom kršu.
Rekao bih da je lokva jedna od rijetkih čovjekovih intervencija u prirodi gdje on nije smanjio, nego povećao biološku raznovrsnost zbog potrebe za osiguravanjem zaliha vode kroz godinu. Uz to što je povećana bioraznolikost, gradnjom lokvi je i krajobraz ukrašen elementom koji život znači. Lokva ima svoju povijesnu, kulturnu, krajobraznu, biološku priču te mnoge ljudske priče koje Turističke zajednice trebaju samo ponuditi.
Svakako su i biološki zanimljive kao mala zatvorena vodena staništa na kršu i kao takve su savršeni edukacijski punktovi za upoznavanje sa živim svijetom voda stajaćica, razumijevanje ekosustava na primjeru lokve, proučavanjem vodozemaca, ptica, vodenih kukaca, proučavanjem mikrobiologije i kemije same vode lokve.
Evo, na turističkoj valorizaciji lokvi radimo po Dalmaciji i otocima. Puno smo lokvi obnovili upravo kako bi bile valorizirane kao dio turističke ponude, i svakim danom imamo više upita za obnovu lokvi upravo po otocima i priobalju Dalmacije gdje se sve ozbiljnije shvaća vrijednost lokvi u turističkoj ponudi kraja. (Kristian Stepčić Reisman)