Jeste li znali da su u Sv. Lovreču relikvije sv. Korone?
Sveti Lovreč htio je imati baziliku poput Porečana. Baš zato glavna crkva ovog malog mjesta na kraju kamene place u nekim dijelovima neodoljivo podsjeća na Eufrazijanu. Kada sam zadnji put bila u mjestu Sveti Lovreč, nažalost nisam imala mogućnost zaviriti u tu crkvu o kojoj sam dosta čitala i o kojoj se govori da je stara čak tisuću godina. Oduševilo me to što sam sve saznala, a najviše činjenica da je to najveća romanička crkva u Istri s jednima od najstarijih srednjovjekovnih fresaka na Poluotoku, piše Barbara Ban za Hello Istria. Prenosimo dio članka u nastavku.
A onda me je entuzijastična ekipa velikih ljubitelja orgulja okupljenih oko projekta očuvanja ovog instrumenta pod nazivom Organum Histriae pozvala na turističko vođenje po mjestu s glavnom temom – orgulje crkve crkve svetog Martina iz daleke iz 1735. godine.
Najprije je nekolicina nas dobila dojam gdje se uopće nalazimo i što je zapravo nekad Sveti Lovreč bio u povijesti kroz kratko turističko vođenje lokalnog vodiča. Onda smo preko kamene drevne place došli u hlad lože i ušli u utrobu ove lijepe crkve gdje se, kurioziteta radi, nalaze relikvije svete Korone koje su u Lovreč stigle iz Dvigrada. Dočekala nas je naravno orguljaška glazba koja me oduvijek smiruje. Nisam previše o njoj prije vodila računa. Kada idem na misu, sasvim mi je bilo normalno da čujem orgulje i zbor kraj ovog ogromnog instrumenta koji zauzima čitav jedan zid crkve. To bi me uvijek nadahnjivalo. Volim taj zvuk i osjećaj koji te obuzme kada orgulje puste svoje zvukove.
Ali tek nakon razgleda lovrečkih orgulja koje uz one iz Buja i Motovuna slove za najvrijednije u Istri, saznajem da sam zapravo sretnica. Danas u Istri ima samo 10 orgulja od njih 60 na kojima se svira, a ja sam imala sreću da sam od malih mogu išla na misu u župnu crkvu u Svetvinčenat gdje bi se orgulje na veliko orile. Tako mi je kazala mlada orguljašica i velika entuzijastkinja Elena Roce. Ona smatra da su orgulje pravi vremeplov i bogatstvo kojim možemo čuti zvukove koje su slušali naši preci. Posebno ju oduševljava što su zapravo poput ljudskog glasa, odnosno što ga imitiraju, piše Barbara Ban na Hello Istria gdje pročitajte cijeli članak.