‘Pripojenje Istre Hrvatskoj rezultat desetljeća zajedničkog života’
Povodom 25. rujna, koji se obilježava kao Dan donošenja Odluke o sjedinjenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka s maticom zemljom Hrvatskom iz 1943. godine, Novi list je razgovarao sa Giacomom Scottijem o odnosima Hrvata i Talijana, te ga pitao kako danas gleda na odnose Talijana i Hrvata oko Istre i u Istri?
– Istra je dosta plurinacionalna, a pripojenje Istre Hrvatskoj rezultat je više desetljeća zajedničkog života, za koji se nadam da će se nastaviti. Današnja situacija i odnosi zajedničkog života Hrvata i Talijana u Istri dolaze upravo iz narodnooslobodilačke borbe u Istri. I talijanski borci u Istri su se borili protiv Nijemaca. Odredi talijanskih boraca, čiji su osnivači bili komunisti koji su pušteni iz talijanskih zatvora nakon pada Mussolinijeve vlade u srpnju 1943. godine, vratili su se u Istru, ali i na područje od Kopra do Rijeke. Osnivali su odrede i ustvari se tri tisuće Talijana borilo u Istri kao partizani. Tada su se učvrstile veze na ovom području, gdje je suživot ostao. U Istri pogotovo, gdje je dvojezičnost statutarna, Talijani se poštuju, radi se zajedno na svim poljima. Ja ne živim u Istri, nego u Rijeci, ali se sjećam kad sam jednom s pjesnikinjom Vesnom Parun posjetio Pazin. Inače, Pazin je bio hrvatski grad i za vrijeme Italije, iako nisu smjeli javno govoriti hrvatski, pa su hrvatski govorili kod kuće. I tako mi šetamo i pokušavamo pronaći neki puteljak kojim bismo se spustili do rječice. Za smjer sam pitao jednog starijeg čovjeka na hrvatskom, a on mi je odgovorio na talijanskom, iako je bio Hrvat. Vesna se čudila i pitala: »Kako to?«, a ja sam rekao da Hrvati u Istri drže do svoje nacionalnosti, ali da nemaju ništa protiv nikoga, kazao je Scotti za Novi list.
– Nakon rata bile su dvije vrste »esila«. Nemojmo zaboraviti da su Pula i pulština bile dio zone A i to do 1947. godine i mirovnog ugovora. Angloamerikanci su vladali Pulom, i bili su otvoreni talijanski registri, a Talijani su imali i svoje novine. No, odlasci su bili organizirani, masovno se išlo talijanskim brodovima, svaki dan je jedan brod išao prema Veneciji. Egzodus je trajao 10 do 15 godina, a u Puli je ostalo oko pet tisuća Talijana. Onda su naravno mnogi Istrani došli iz unutrašnjosti u Pulu ili su došle obitelji iz unutrašnjosti Jugoslavije. Ali i oni koji su došli prihvatili su tu atmosferu da Talijani i Hrvati skupa žive. Danas desničarske struje u Italiji kažu da su bili prisiljeni otići, da su bili izbačeni i ostalo, ali nije to bilo baš tako. Da kažem samo primjer u Rijeci, a čega je bilo i u Istri, u Rijeci je 15 tisuća Talijana zatražilo opciju da otiđe, no to je bilo odbačeno. Čak je bila politika da ih ostane što je više moguće. Prvi govor koji je Josip Broz držao na bivšoj granici Sušaka i Rijeke, 1948. godine, kada je Sušak postao dio Rijeke, bio je naravno na hrvatskom, ali je govorio o ujedinjenju Talijana i stanovništva, kazao je Scotti za Novi list.
