Ulični svirač: 'Dobro je da me ne istuku i bace u more!'
"Smetalo-blebetalo, dosađivač, uzurpator javne površine, srozavatelj atmosfere te iste javne površine, tulitelj koji tuli već više od dvadeset godina jedne te iste pjesme; dobro je da me ljudi ne kamenuju, istuku toljagama i na kraju bace u more!“, tako je svoj posao uličnog svirača opisao Krešimir Baričević kojega zatekli na rabačkoj šetnici.
Rođeni Riječanin sa zagrebačkom adresom za sebe kaže da je propali električar. Samouki je gitarist, a izvodi rock balade 60-ih i 70-ih godina.
„Uličario sam ja i prije, ali prije šesnaest godina dao sam otkaz u struci i sada manje-više samo ovo radim. Može li se opstati od ovoga? Pa – trotočka! Ja osobno nisam zahtjevan tip, ne idem u kafiće, kladionice i slično. Poprilično sam štedljiv i mnogi bi rekli, a bili bi, na moju žalost, u pravu, da sam škrt. I zato uvijek imam, nikada nisam u minusu“, ispričao nam je iskreno.
Krešo je stari gost Rapca, ali posjećuje ga taktički dozirano, kao jednu od točaka svoje aktivnosti po sjevernom Jadranu.
'Isplatit će se za benzin i nešto će ostati'
„U Rapcu dosađujem već dugi niz godina. Danas sam došao iz Rijeke i danas se vraćam. Isplatit će se za benzin i nešto će ostati. Obilazim Krk, Crikvenicu, Selce, odem do Rovinja i Zadra. Ne valja se prečesto pojavljivati na jednom mjestu. Pa, ogledalo se jedva suzdržava da se ne rasprsne kad me vidi!“, rekao je u svom pretjerano samokritičnom stilu.
Nakon svih tih godina postao je sjajan analitičar tržišta ulične zabave. Biznis je to koji se u svoj srži svodi na „žmikanje“ prolaznika. Ova je godina, ističe, izrazito loša, gora i od lanjske!
„Nije toliko korona krivac, koliko bi se ljudi odmah uhvatili za tu koronu. Ona ima utjecaj, ali nije on nije presudan, presudno je to što je ulici više nego ikad mojih kolega „dosađivača“ i „prosjaka“. Svakakve konkurencije ima: jako dobre i srednje, loše i nikakve. Tako da je običan šetač zasićen time – tko će se više zainteresirati za nekog lika koji svira gitaru, pa to sam vidio milijun puta i sada bih ja trebao stati i još njega honorirati! Jako je ponižavajuće, o tome se radi. Jednostavno, ispada da je to prosjačenje, što ipak nije jer se nešto nudi i ja se nadam da je to koliko-toliko prihvatljivo. Kruh je sve tanji i tanji i već sam štuf od ulice“, priznao je iskreno.
Pitali smo ga gdje su prolaznici najdarežljiviji.
„Rovinj, Zadar i grad Krk, ali - jedno veliko ali, sve se to toliko kontaminiralo prekobrojnom i nelojalnom konkurencijom da razmišljam o tome da više ni ne idem u ta tri grada. Tržište je toliko ižmikano da, kad ja dođem, nemam više što ižmikati, eventualno koja kapljica padne. A Rabac se izuzetno pokvario! Ide nešto, ali jedva – jedva. Prije desetak godina to je išlo lijepo i glatko, teklo je. A sada moram stiskati i stiskati i jedva nešto – kane“, rekao je pjesnički nadahnuto.
Dok smo razgovarali u njegovu kutiju za cipele nekoliko je puta zveknulo. Vjerojatno je tome pridonijela i medijska pozornost tj. razgovor s tipom koji snima diktafonom i oko vrata ima obješen fotoaparat. Tako je to na ulici. (Tekst i foto: Robi Selan)
