Pravoslavni paroh doveo radnika na farmu u Boljunsko Polje
Buretići su familija koja je u Boljunskom Polju u poslu s proizvodnjom i prodajom hrane prisutna od davnina. I poljoprivreda, i oštarija, i prenoćište – svega je toga kod nas bilo! Ponosno je Novom listu ispričao Josip Buretić, jedan od šestero sestara i braće od kojih dio radi ili je barem uključen u neku od faza proizvodnje mliječnih prerađevina. U istom su sustavu i njihovi supružnici, a sasvim će sigurno to činiti i dio njihove djece kad današnji osnovnoškolci narastu, piše Novi list. Prenosimo dio članka u nastavku.
Konkretno u mljekari rade Josipova sestra Katarina i brat Jakov, potom sin Josipove sestrične Noel, dok kunjada Deana prodaje na tržnici u Opatiji. I kad treba, tu je i druga, starija sestra Đurđica. Silno bi pogriješili da to ne čine jer jedinstvena golema ravnica što se od Vranja do prijevoja prije Šušnjevice prostire ispod Učke pruža baš sve preduvjete za kreiranje jedne od najboljih paleta mliječnih proizvoda u Hrvatskoj.
– Svu stočnu hranu proizvodimo sami. Od kukuruza do lucerne. Od uzgoja do prerade želimo imati sve faze proizvodnje pod kontrolom i držati se apsolutno najviših ekoloških standarda. Ukupno je riječ o više od stotinu hektara od kojih je dio naš, dio državni u zakupu. Velike su potrebe i za livadama na kojima se priprema sijeno, tako da posjedujemo i zavidnu mehanizaciju. Možda to i jest teži put, ali ponavljam – samo se tako može jamčiti kvalitetu, naglašava Josip.
A u tom drugom dijelu imanja susrećemo i radnike. Nemaju ih Buretići mnogo, ali troje je stalnih. Već četiri godine njihov je radnik i Mehmed Selimanović iz Teslića.
– Iako o Bosni vlada uvjerenje kao o prostoru posvađanih naroda, Buretićima me preporučio nekadašnji paroh iz Teslića, Ilija. On živi nedaleko. S obzirom da sam radio u Sloveniji, a želio sam prema Hrvatskoj, kad su oni zatražili radnika, odmah me nazvao. Eto, tako vam je mene u Boljunsko Polje doveo nekadašnji teslićki pravoslavni paroh, smije se Meho kako ga, a kako bi drukčije, zovu kolege.
– Djeluje vam da smo razvijeni, da Istra prednjači, a istina vam je puno, puno gora. I na ovom prostoru, Bogom danom za stočarstvo i poljoprivredu, svakim je danom sve manje stanovnika. Umiru čitava sela. Jako je teško do radne snage. Za sada možemo izgurati s najvećim naglaskom na obitelj, ali kad krene nova mljekara koju će pratiti skoro dvostruka proizvodnja, nužno će se postaviti pitanje radnika. Danas je rješenje s lokalnim, makar povremenim radnicima, ali neminovnost je da će ih se sve više tražiti s prostora zemalja kao što je Ukrajina, ako ne i dalje, žali se Buretić, piše Novi list.
