Vrsaranka preselila u Brgudac: 'Ovdje su maslačci najveći'

U nizu vizualnih umjetnika koji su mi zapeli za palac na scrollu na Instagramu je Sara Gortan – među prijateljima zvana Sarma. A kao takvu ju poznajem 30-ak godina, otkako smo u vrsarskom vrtiću radili, kako kažu u Istri, “kažin”. Nije slučajno pronađena, ali jednako plijeni pažnju svojim suvenirima s one strane mašte. Suvenirima koje prevodi u slikovnu formu i izražava se na svakom mediju koji joj padne pod ruku: tijesto za pizzi, drvo, lubanja pronađena u šumi do papira ili platna, piše Igor Yuri Jurilj za portal Ziher. Prenosimo najzanimljivije dijelove interviewa.

* Tvoj život je posve drukčiji od naših uobičajenih – preselila si se s partnerom dizajnerom u Brgudac, seoce gdje Ćićarija ljubi Učku. Kako izgleda svakodnevica Sare Gortan?
- Živim u selu sa desetak stanovnika, koje je sa svih strana okruženo kilometrima šume. Twin Peaks u malom. Selo nema vodovod nego vodu iz bušotine koja ponekad po zimi smrzne, a ljeti presuši, ali zato su ovdje maslačci najveći i noći dovoljno mračne za gledanje zvijezda. Svakodnevica jako ovisi o prirodnim ritmovima, pa na proljeće berem bilje, ljeti ima uvijek posla oko vrta, u jesen su aktualne gljive, a zimi založim vatricu i kontempliram.

Jedina konstanta su psi s kojima sam svakodnevno u šetnji bez obzira na vremenske nepogode. Crtam uglavnom po noći kad je sve ostalo odrađeno, a najveća razlika od gradskog života je u tome šta ništa nije instant – ako recimo ostaneš bez kruha, puno je jednostavnije zamijesiti ga nego otići do trgovine.

* Što iz nje posuđuješ za svoju maštu?
- Iz svakodnevice? Jako puno toga. Nekome sigurno ovakav život zvuči monotono, ali mene stvarno inspiriraju najsitniji detalji u prirodi, kao lišajevi po starim granama, mahovina u šumi ili vrtni koncerti ptica. Sad već zvučim totalno cheesy.

* Završila si srednju primjenjenu školu u Puli, pri čemu me zanima koliko je to oblikovalo tvoj potpis i koje si konkretne vještine odande ponijela sa sobom u život?
- Ne mogu se uopće pohvaliti srednjoškolskim uspjesima. U to vrijeme sam bila divljak i buntovnik, pa sam koristila svaku priliku da zbrišem negdje s nastave. Ipak, ostalo mi je u glavi dosta stvari iz povijesti umjetnosti, a razne slikarske tehnike su mi onda, kao i sada, bile jako zanimljive. Sad ta svoja izbivanja kompenziram velikim brojem tečajeva, tutoriala i količinom posla koju si zadajem.

* Ranih 2000-ih počela si ilustrirati jednostavne, stilizirane grafike bizarno-grotesknih momenata na tragu fantazmagorije, a kasnije i nadrealne bajkovite, ali uvrnuto-pomaknute prikaze na tragu poetike Tima Burtona. Što je u mraku i tami to što te privlači?
- Mislim da svi imamo neke svoje osobne mrakove i tame od kojih često bježimo, nesvjesni toga da se tamo skrivaju najzanimljivije stvari, piše Ziher.