Razgovarali smo s porečkom profesoricom Marijanom Gulić

Profesorica glazbene kulture Marijana Gulić predaje solfeggio u Umjetničkoj školi u Poreču. Ujedno vodi zbor, Glazbeni vrtić te pripremni razred glazbene škole u okviru POU-a Poreč. S njom smo porazgovarali o njenom radu i umjetnosti, ali i nekim ležernijim temama.

* Kako u djetetu najlakše prepoznati glazbene afinitete i preporučiti mu određeni instrument?
- Dijete po prirodi ima urođene glazbeno ritmičke sposobnosti koje slobodno u igri, pokretu, ritmu, izgovaranjem brojalica pri igrama nesvjesno pokazuje i razvija. Uloga učitelja je da prepozna darovitost kod djeteta i razvija kroz proces spoznaje glazbenih elemenata i vještina koje dijete samo po sebi nosite ih pretvori u svjesno znanje o glazbi. Taj proces je postepen i najlakše se ostvaruje kroz vođene igre, pjesmice, brojalice od što ranije dobi.

'Slušamo uspavanke zatvorenih očiju'

Najbolji instrument za dijete je onaj koje dijete prepozna i reagira te se stvori između instrumenta i djeteta ljubav. U pripremnim razredima često slušamo glazbu, posebno uspavanke zatvorenih očiju, djeca spavaju na tepihu te osluškuju zvukove različitih instrumenata. Često u učionicu dovodimo goste iz glazbene škole te djeca na taj način prepoznaju i bolje upoznaju svoj budući instrument. Svaki instrument je lijep i svaki može proizvoditi lijepu glazbu ukoliko se razvije ljubav i lijep odnos djeteta prema glazbalu.

* Po čemu se rad s djecom na području glazbene kulture razlikuje od ostalih predmeta?
- Svakako moram napomenuti da je glazbena kultura predmet u osnovnoj školi koji je kroz raznorazne reforme školstva doživio veliki pad te je sveden na minimum nastave tjedno u općeobrazovnoj školi. U osnovnoj školi taj je predmet jednom tjedno, što nije nikako dovoljno niti za uspješno njegovanje umjetničke senzibilnosti djeteta, a kamoli razvijanje djetetovih sposobnost i potencijala.

Glazba je proces, jedan kontinuirani rad na razvijanju i usavršavanju djetetovih umjetničkih sposobnosti. Glazba razvija cjelovitu psihofizičku i emocionalnu osobnost djeteta.

Nastava glazbenog vrtića i pripremnih razreda POUP-a odvija se dva puta tjedno gdje se kroz igru razvijaju glazbeni elementi pjevanje, sviranje, ritam, ples i pokret. Svaka pjesmica se obrađuje kroz sve elemente te takvim načinom rada svaka pjesma postaje lijepa i prihvatljiva. Nema loše glazbe. Pjesma je lijepa sama po sebi i mi od prvog trenutka kod svakog djeteta razvijamo muzikalnost i njegujemo glazbeni ukus za lijepo.

* Koje biste Vaše postignuće izdvojili kao najbitnije ili najveće?
- Moje najveće postignuće su moji učenici koje pratim godinama. Od glazbenog vrtića do osnovne glazbene škole. Oni su još uvijek istog pogleda prema glazbi, otvorenih očiju, željni znanja, njihovo nesvjesno znanje iz glazbenog vrtića pretvoreno je u svjesno. Postignuća ima bezbroj, njihova podignuta ruka na satu, nema straha od neuspjeha, glazba postaje dio njihovog emotivnog izražavanja te često postaju sami mali improvizatori i skladatelji. Neki su čak uspješno i održali prezentacijsku sat u pripremnim razredima.

Kao voditelj zbora dostigla sam velika postignuća u nastupima na koncertima i gostovanjima koji nas svakako sve glazbeno i emotivno obogaćuju.

* Koje su loše strane rada s glazbom?
- Nema loše strane. To je predivno u ovom poslu. Loša strana su možda tehničke greške na pozornici kojima se na kraju smijemo. Možda trema pred nastup, ali ona je sastavni dio nastupa kao čovjekova sjena i često nas potiče i inspirira da izvedba bude emotivnija i izražajnija. Obaveze i odricanje od dijela slobodnogvremena, neusporedivo je sa osjećajem koji dijete dobiva učenjem glazbe i osjećaj nakon svakog nastupa. Onda vidimo da se svaki trud isplatio.

* Događa li vam se da Vam neka melodija 'uđe u uho' i onda Vam se stalno vrti po mislima?
- Ah, da…Naravno. To mi je super. Onda ju još pjevam solmizacijom i razmišljam kako bih tu super pjesmu prebacila djeci u uho.

'Obzirom na moju romantičnu dušu volim poslušati Chopina i Liszta'

* Vaši omiljeni kompozitori?
- Obzirom na moju romantičnu dušu volim poslušati Chopina i Liszta.

* Koga biste preporučili od suvremenih glazbenih skladatelja?
- Obzirom da vodim dječji zbor istaknula bih istarske skladatelje, Đeni Dekleva Radaković, Nello Milotti, Slavko Zlatić, Ivan Matetić Ronjgov, a i duge hrvatske skladatelje Davora Bobića, Borisa Papandopula, Emila Cosseta, te svakako kod klavirske literature Doru Pejačević.

* Što mislite o kompozicijama bivšeg predsjednika Ive Josipovića, a što o izvedbi himne Josipe Lisac na inauguraciji predsjednika Milanovića?
- Skladbe Ive Josipovića su često u natjecateljskim programima, njegove skladbe su interesantne i dosta zahtjevne. Josipu Lisac cijenim kao glazbenicu i osobu, izuzetna je umjetnica. Josipa Lisac je uvijek bila jedinstven i originalna pa tako i ovaj put. To smo mogli i očekivati.

Naša hrvatska himna je stvarno prelijepa skladba. Izvodila sam ju puno puta sa akademskim zborom pod palicom velikih hrvatskih dirigenata i znam kakav je osjećaj pjevati himnu i koliko ona znači. Izrazito volim zborske izvedbe himne, masovne su i moćne, a i ja sam priklonjena toj vrsti glazbe.

'Izvedba himne Josipe nije neobična u suporedbi sa svjetskim trendovima'

Na inauguraciji me posebnooduševio aranžman našeg pijaniste i skladatelja Zvjezdana Ružića koji mi je tada otvorio oči za još jedno bogatije iskustvo hrvatske glazbene scene, a izvedba Josipe Lisac je svakako dala njen osobni pečat, nitko nije tu izvedbu zaboravio te je svakako pokazala i ostala dosljedna svom osebujnom stilu. Obzirom da dosta slušam razne domaće i strane izvođače imam određene visine i boje ženskih glasova koje preferiram te dosta pratim izvedbe himni na velikim događanjima u svijetu, Josipina izvedba nije niti malo neobična u usporedbi sa svjetskim trendovima.

* Imate li neke hobije?
- Naravno, biciklizam, rolanje i šetnje istarskim stazama.

* Što radite kad se ne bavite glazbom?
- Ha, ha,…kad se ne bavim glazbom, jednostavno sam mama i supruga, imam predivnu obitelj i uvijek nam je zanimljivo, aktivno i uvijek se nađe dosta posla. Ali uz ljubav sve se može uskladiti jer volim svoju obitelji svoj posao i to me jako ispunjava i usrećuje. (Kristian Stepčić Reisman)