Biste li se cijepili AstraZenecom? Naravno, zašto ne?!
„Biste li se cijepili AstraZenecom“, upitala me prije tri dana medicinska sestra moje obiteljske liječnice. „Naravno, zašto ne?!“, odgovorila sam joj bez razmišljanja i sretna što sam napokon dobila svoj termin za cijepljenje protiv Covida-19.
Cijepila sam se u subotu. Na punktu u mojoj ispostavi Istarskih domova zdravlja tog je dana cijepljeno 50-ak građana, uglavnom mlađih umirovljenika. Uzimali su nas po deset u dječju ambulantu, koja je za tu prigodu pretvorena u punkt za cijepljenje.
Prije cijepljenja medicinska sestra upozorila nas je na uobičajene nuspojave poput povišene temperature, glavobolje ili bolova u mišićima i rekla nam da u tom slučaju slobodno možemo popiti Lekadol. Također nam je rekla da si, kako bi cijeli postupak tekao brže, već u čekaonici oslobodimo lijevo rame. Slučajno sam tog dana na sebi imala jednu široku pletenu majicu pa sam vrlo lako podigla lijevi rukav i, sada već s primjetnim uzbuđenjem, čekala svoj red.
Brzo sam pozvana u ordinaciju, sjela na stolac, skrenula pogled na desnu stranu da ne gledam iglu i smireno čekala ubod. „Gotovo je!“, kaže mi simpatična djevojka (ili vrlo mlada žena), koja me cijepila. „Gotovo?“, upitah začuđeno. „Pa ništa nisam osjetila!?“. Ne sjećam se da sam ikad u životu u nekoj zdravstvenoj ustanovi primila nježniji ubod iglom.
Nakon cijepljenja zamoljena sam da, zajedno s ostalom desetoricom, još 15-ak minuta ostanem u čekaonici za slučaj da nemam neke nuspojave. Minutu-dvije nakon cijepljenja osjetila sam laganu drhtavicu i vrućinu u glavi, gotovo beznačajnu, i to je bilo to. Kada smo svi u mojoj grupi cijepljeni, sestra je zadnju trojicu cijepljenih zamolila da još malo ostanu, a ostali smo poslani kućama.
Prve nuspojave nakon 10 sati
Cijepila sam se u podne i do kasno navečer, oko 22.30 sata nisam imala nikakve nuspojave. Tada su me lagano počeli boljeti vrat i ramena, kao kad dobiješ neki propuh pa si lagano ukočen, a kasnije sam osjetila bol na mjestu uboda iglom i laganu glavobolju, te mi je bilo hladno. No, bolovi su bili podnošljivi pa do jutra nisam ni pila tablete protiv bolova. Tek sam ih popila u 5 sati ujutro, ponovo išla spavati i probudila se bez ikakvih bolova.
Oni mi, iskreno, nisu smetali niti sam se zabrinula jer sam znala da su uobičajeni i da je to jedna mala, simbolična žrtva koju moram proći da bih došla do najvažnijeg cilja – a to je zaštita od koronavirusa.
Od jutra imam neki posebno lijepi osjećaj, kombinacija osjećaja sigurnosti, sreće i slobode što ću sada moći slobodno putovati i bez straha da ću se, recimo, zaraziti uoči vjenčanja. Naravno, ja ću se i dalje pridržavati mjera, održavat ću socijalnu distancu i nositi masku gdje god bude više ljudi na okupu. Ali bit ću puno opuštenija i sigurnija.
Nakon cijepljenja dobila sam potvrdu o cijepljenju na kojoj piše moje ime, naziv cjepiva koje sam primila, datum prve doze i datum kada je planirana druga doza. Druga doza AstraZenece preporučuje se 8 do 12 tjedana nakon prve, pa je meni kao datum druge doze upisan 3. srpanj. Ali već s prvom dozom zaštita je gotovo 70 posto. Ljudi, cijepite se, ako ne zbog sebe, onda zbog drugih. Ja sam to učinila zbog sebe i zbog drugih. I jako sam sretna zbog toga. (Eleonora Matković)
