Obožavam malvaziju, ali se donekle slažem s Vučićem
Obožavam malvaziju, ali se donekle slažem s Vučićem. Malvazija koja dospije do polica hrvatskih, pa i srpskih supermarketa najčešće nije baš nešto.
Kao i mnoga druga razvikana, a ni po čemu posebna hrvatska, francuska ili španjolska vina, koja meni osobno, nisu ni do koljena buteljki crnog (odnosno crvenog, kako se službeno kaže) vina iz Čilea ili Argentine za 29 kuna iz Lidla ili Spara. I to s onim običnim čepom, 'šta ga odvidivaš'.
Je li prvo preskupo, ili ovo drugo iz nekog razloga prejeftino, prepuštam stručnjacima za politiku cijena i marketing. Kao potrošač, znam samo što mi više paše. I nekako se uvijek dogodi da mi ta razvikana vina ne legnu.
Pogledao sam famozni intervju srbijanskog predsjednika i njegovu izjavu o malvaziji, na koju su mnogi reagirali, ali ju je malo tko prenio cjelovito i u kontekstu. Koga zanima, naći će je na Youtubeu. Ono što je Vučić rekao bilo je da ljudi u Srbiji piju "neku malvaziju iz Istre", koja je "đubre u odnosu na vino koje mi možemo da mu ponudimo", jer ih podsjeća na dane provedene na Jadranu prije dvadeset godina.
Osobno ni za jedno vino ne bih rekao da je smeće, ali da neke malvazije baš i nisu neke, s time bih se složio. Naročito ona koja završava na policama supermarketa. Claijevoj malvaziji, koju sam s blaženim smiješkom mirisao i srkao prije desetak godina, skidam kapu. Kao i onoj napravljenoj 'po domaće' koja tu i tamo završi na mom stolu. Ali onu Agrolagune iz samoposluge bih radije preskočio.
Nije ona loša, ali u njoj ne pronalazim onaj gušt od malvazije zbog kojeg ju volim piti i zbog kojeg ću uvijek radije potrošiti novac na kvalitetnu malvaziju, nego na kvalitetni chardonnay, iako i njega obožavam.
U Srbiji je jako na cijeni njihova Ždrepčeva krv. Po meni, solidno crno vino, ali ništa posebno. I opet, neki jeftini australski chardonnay će me više razveseliti. Kao i što ću radije popiti čašu 'ždrepca', nego se mučiti s alko-aftertasteom nekih malvazija.
A malvazija nije samo istarska, nego općemediteranska, a zapravo grčka, nazvana po lokalitetu u Grčkoj. Nisam nikad imao priliku piti grčku, 'pravoslavnu' malvaziju, možda i hoću jednog dana kad Stožer 'digne rampu'. (Kristian Stepčić Reisman)
