Milanoviću did radio u rudniku, emotivni govori Glavičića i Demetlike
U povodu 100. obljetnice Labinske republike 2. ožujka u SC Franko Mileta održana je svečana sjednica kojoj je prisustvovao i predsjednik republike Zoran Milanović, ujedno i pokrovitelj manifetacije. Pored domaćina, gradonačelnika Labina Valtera Glavičića, sjednici su prisustvovali zamjenica istarskog župana Sandra Ćakić Kuhar, saborski zastupnik Tulio Demetlika, gradonačelnik Pule Boris Miletić te izaslanik predsjednika Vlade RH i predsjednika Sabora Ivan Bubić.
„Višestoljetna tradicija rudarenja i ideali ugrađeni u temelje rudarskog Labina i Labinštine formirali su nas i oblikovali, ali i izgradili našu zajednicu. Zato s dubokim osjećajem poštovanja zahvaljujemo generacijama naših kovara, naših nonića i pranonića na svemu učinjenom“, kazala je među ostalim predsjednica Gradskog vijeća Labina Eni Modrušan.
Kova je nasa!
„Ponosno rudarsko srce Labina i Labinštine danas kuca snažnije i odvažnije jer ste, cijenjeni gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske, upravo Vi ovdje danas s nama, kao što se i čitava svečanost stote obljetnice Labinske republike održava pod Vašim visokim pokroviteljstvom“, rekao je gradonačelnik Valter Glavičić i nastavio: „Dobro nam došli u Labin! Dobro došli u Labin i ostali cijenjeni uzvanici! Ovaj rudarski i radnički grad od pamtivijeka je dobar domaćin. I rudareva kuća oduvijek je bila topla. Grijao ju je ugljen, crno zlato, karbon. Bilo je i na rudarskom stolu domaće hrane za rudara i gosta.
Najbolje to znaju Božo, Anđelo i Hasib, večeras u ovoj dvorani naši najstariji uzvanici, naši kovari i rudari koju odavno prešli devedesetu godinu. Zato, dragi naši rudari, neka Vam je hvala za sve i neka Vam je stop puta sretno! Vi ste ti zbog kojih danas osjećam strahopoštovanje za svaku izgovorenu riječ. Vi ste živjeli ono što mi danas slavimo.
I zato okolnost, što m je na današnji dan kao gradonačelniku, iskazana čast da održim svečani govor povodom Dana Labinske republike, shvaćam izazovom da nastupu zadam visok cilj: da na dostojan način, na stotu godišnjicu časne Labinske republike i tri stoljeća dugu tradiciju rudarenja na ovim prostorima podsjetim na dane koji su obilježili Labin zauvijek. Na snagu malog čovjeka rudara koji je stisnuvši zube premašio samoga sebe, ustao protiv socijalne nepravde, nasilja, nadirućeg fašizma i na Krvove place svijetu ponudio Republiku.
Danas, kad je više nego ikad u povijesti čovječanstvo povezano, podsjetiti da su naši kovari daleke 1921. godine ovdje, na istočnoj obali istarskog poluotoka, začeli antifašizam je razlog za biti ponosan. Reći s ponosom: „Ja sam Labinjan!“ I zato je 2. ožujka takao važan datum za Labin i Labinštinu!
Mi ne otimamo iz zaborava rudarsku tradiciju. Njome smo određeni i rođenjem, svojim genima. Jedina nam je briga da li to što činimo jeste dovoljno? Da li su naši rudari time zadovoljni? Ponose li se nama, svojim potomcima? To je naš fokus. To je naša misija.
Jer rudnik nije bio smo mjesto gdje se iskopavao ugljen i težački mukotrpno zarađivao kruh za obitelj. U rudniku su naši stari učili prijateljstvo, kolegijalnost, solidarnost prema prijatelju po cijenu vlastitog života.
Glavičić: 'U rudniku su na vlastitoj muci naučili vrijednosti nacionalne multietničke i socijalne solidarnosti'
U rudniku su na vlastitoj muci naučili vrijednosti nacionalne multietničke i socijalne solidarnosti. Borbi za pravdu i ispravljanje svih oblika obespravljenosti. Ponos na vlastite žuljeve. Tolerancija za druge i velikom ponosu na svoje!
Labin danas živi te svete vrijednosti i zato s ovoga mjesta pozdravljam i sve nazočne predstavnike nacionalnih zajednica u Labinu: bošnjačke, talijanske, slovenske i srpske. Naše drage prijatelje i susjede koji su i sami ili njihovi roditelji zajedno s labinskim i istarskim rudarima izgradili ovaj grad. Gradili su iz rudnika ne samo naselja, tvornice, arhitekturu i vizuru grada, već su izgradili nas ljude – čovjeka ovog grada i kraja".
Gradonačelnik Glavičić je rekao da je "energija 'podzemnog grada' prostrtog tu, pod našim nogama, naša snaga".
"Energija rudara koji iz dan u dan izlazi iz mraka noseći svjetlo na čelu. Rudara, kovara kojega je sreća pratila da ugleda svjetlo dana. Kovara koji se vraća kući, svojoj obitelji, djeci. Ali i energija oko sedam stotina rudara koji nisu imali sreće i svoje živote ostavili u tamo nutrine našeg grada. Zlokobni glas sirene još dana para uši. Nesreća u rudniku. Tišina i strah.
Njima u spomen, kao i generacijama rudara koji su najbolje godine svog života darovali rudniku, obećavamo da nećemo nikada dozvoliti da se svjetlo ugasi. Neka Vam je svima sto puta sretno! Kova je nasa!“, uzviknuo je na kraju svog izlaganja gradonačelnik Valter Glavičić.
I Milanoviću dida bio rudar
„Moj pokojni did Ante Milanović, težak, otac troje djece, kratko je radio u rudniku u Sinju. Bio je to rudnik u kojemu su redali lokalni mladići i iz koje ga dnevno izvlačilo sitnih tridesetak tona“, počeo je svoj obraćanje predsjednik Zoran Milanović i nastavio: “Moj did, partizan koji je sudjelovao u uličnim borbama u Trstu, često je znao reći da mu je u rudniku bilo teže i zato sam uvijek na to gledao sa strahopoštovanjem i zebnjom".
"Te 1921. godine Europa se zatresla i neki potresi traju i danas. Ovo je zaista bio prvi ustanak protiv fašizma i on je u odnosu na ostale revolucije toga vremena, velike i male imao relativno civiliziran završetak: rudarima je suđeno u građanskom procesu i oslobođeni su! Da se to dogodilo samo godinu dana kasnije vjerojatno bi bilo smaknuti bez suđenja.
Ovdje su se ljudi prije svega udružili u klasnoj borbi: protiv nepravde, eksploatacije i iskorištavanja, a za elementarno ljudsko dostojanstvo. Pokušavam ih zamisliti: kako su izgledali, kako su im izgledale obitelji,kakvi su im bili stanovi, što su jeli kako su biciklom putovali na posao“, rekao je predsjednik Milanović. Dodao je i da je u Labinu bio pedesetak puta i da je 90-ih godina Labin bio „siv i izmučen grad“, a danas je “europski grad u najboljem smislu: vladavina prava, zrelo društvo, zdrava skepsa, ali i otvoreno društvo. Grad u kojemu se ljudska prava i prava manjina ne uzimaju zdravo za gotovo.“
Prema novim horizontima
Borisu Miletiću djed je bio labinski rudar i zato je, istaknuo je, ovom prilikom emotivan, ali i ponosan. „U sto godina antifašističke tradicije, unatoč iskušenjima, uvijek smo znali odabrati pravu stranu i postali smo regija koja je sinonim za suživot i toleranciju, regija koja je po civilizacijskim vrijednostima i standardima uvijek ispred. Nikada ne smijemo ustuknuti pred nasilnicima i primitivcima- fašistima! Istra će kao najrazvijeniji i najprogresivniji dio Hrvatske i dalje biti dom svim ljudima dobre volje“, poručio je Miletić.
Tulio Demetlika je uvodnom obraćanju istaknuo da je bio jedan od zadnje generacije labinskih rudara. „Rudari, jedini živi ljudi ispod zemlje, u dubokom mraku nose rudarsku lampu na čelu, simbol s kojim se izlazi iz tame. I zato mi nikada nećemo i ne možemo dozvoliti da se to svjetlo ugasi; ne možemo zaboraviti vrijednosti naše tradicije. A to svjetlo i naslijeđeni geni neka nas vodi u pronalaženje novih horizonata“, kazao je nadahnuto.
„U stalnoj borbi za dostojanstvo čovjeka Istra je uvijek znala prepoznati istinske vrijednosti. Labinski štrajk rudara 1921. godine za nas znači sjećanje na generacije naših ljudi koji su se uz velike žrtve suprotstavili fašizmu. Znali su sačuvati po nos na jednoj od najvećih povijesnih stranputica, a na nama je da nastavimo cijeniti, čuvati i njegovati antifašističke tekovine kao najuzvišeniji ideal suvremenog čovječanstva“, kazala je među ostalim Ćakić Kuhar.
„Držim da su odjeci Labinske republike jedna od najsvjetlijih točaka istarske i hrvatske po vijesti općenito. Sloboda demokracija i ljudska prava nemaju alternative – u Hrvatskoj se svi građani moraju osjećati kao kod svoje kuće“, poručio je Bubić.
Svečani sjednicu su među ostalim pratili najstariji bivši rudari: Franjo Tišljarić, Ratko Blažina, Feručo Belušić, Adriano Zappia, Anđelo Vlačić, Sakib Mujkanović, Mehmed Džekić, Renato Floričić, Marjan Ferfolja, Hasib Gušić i Natale Božo Valentić. U glazbenim predasima sjednice nastupili su Elis Lovrić i Bruno Krajcar, a program je moderirala Ana Černjul. (Tekst: Robi Selan, foto: Roberto Matković)