Skočili smo na pulski Lungo Mare, evo kako je bilo (foto)
Nisam očekivao da će mi karta sletjeti ravno pred cipelu, kad sam 27. veljače poslijepodne, te sunčane i neobično tople subote skočio na pulski Lungo Mare raditi reportažu... Ali baš tako je bilo. I bila je to kvalitetna karta u svakom pogledu. Mađarica, dečko žireva. Najvjerojatnije Piatnik Wienna.
Ekipa umirovljenika koja je na obližnjem stolu kartala nije se dala smesti, a ja sam im odmah pristojno, kako i priliči kad treba pomoći starijima, podigao kartu i stavio je na stol. "Hvala", kažu oni i nastave s igrom, ne obraćajući pažnju na novinara koji ih fotografira.
Malo dalje, naletim na cure iz Zagreba, koje su u Istru došle na vikend. "Kako je u Zagrebu", pitam ih, a jedna od njih odgovara: "Htjele smo malo pobjeći", i dodaje kako u Zagrebu baš nema nekih događanja. Nema ni ovdje, mislim si, ali uvijek je dobro malo pobjeći, samo da se promijeni sredina.
Na putu do Gortanove uvale i staro i mlado šeće, priča, pije kavu ili zauzdava razigrane psiće na povodcu. Žamor se miješa sa zvukom automobila u prolazu, iz kojih trešte rap ili narodnjaci... More udara u stijene, povjetarac njiše obližnju mediteransku šumu, a negdje gore, pun mjesec sprema se preuzeti vlast za koji sat.
Gortanova uvala u međuvremenu postaje veliki kafić. Skoro da čovjeku bude žao kad sazna da će se uskoro i službene terase otvoriti i vjerojatno isprazniti ovaj divan prostor. (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman)