Radi se od jutra do mraka i živi kao na godišnjem odmoru (video)

Trviž, gradić na brijegu i na njega usmjereni zaseoci koji s njim čine Mjesni odbor i župu, a to su Šipraki, Katun Trviški, Brajkovići, Zovići, Buići, Frankovići i Škrapi, ukupno broje 800-tinjak stanovnika, ali i 70-ak obrta i poduzeća. Po tome je ovaj dio Grada Pazina hrvatski gospodarski fenomen.

„Trvižani su oduvijek bili marljivi i poduzetni ljudi. Nakon propasti velikih gospodarskih sustava početkom 90-ih godina, mnogi su u svojim garažama i podrumima otvorili obrte i poduzeća i upustili se u borbu za tržište. Jedan obrt ili poduzeće poticao je dugi i tako je nastao konglomerat gospodarskih subjekata. Sada imamo i 70-ak visokoobrazovanih mladih ljudi, uglavnom su to djeca koja preuzimaju tvrtke svojih roditelja koje su se u međuvremenu preselile u vlastite hale. Radi se od jutra do navečer, nemamo nezaposlenih, nego još i tražimo radnu snagu“, kaže Željko Mrak, predsjednik Mjesnog odbora.  

Ovdje posluju brojni stolari, kamenoklesari, prerađivači mesa, građevinari, poljoprivrednici. Tri poduzeća svoju su nišu pronašla na tržištu toaletnog papira. Ako u tome ima neke tajne, ili ako postoji nekakav trik, onda je to u zajedništvu i solidarnosti. U Trvižu ne vrijedi ona: „Neka susjedu crkne krava!“, nego, rekli bismo, vrijedi: „Neka se susjedu krava oteli!“ 

O kvaliteti života u Trvižu najbolje svjedoče riječi Ane Sironić, Vrsaranke koja se prije dvadeset godina udala u Trvižu. Sa suprugom Mladenom Sironićem vodi tvrtku za izvođenje strojarskih instalacija bazenske tehnike; imaju troje djece.  

„Jako nam je lijepo ovdje, imamo ono osnovno: školu, crkvu i dućan, a za sve drugo smo blizu smo gradova. Susjedi si ovdje pomažu i može se reći da još vlada neki starinski način života. Gospođa koja je došla iz Zagreba komentirala je da mi ovdje živimo kao da smo na godišnjem odmoru, a zapravo svaki dan radimo. Možda nije stresno kao drugdje, a i mi se trudimo da nam bude lijepo i pozivamo sve da dođu i uvjere se u to“, kaže Sironić.

Razgovarali smo u njihovoj konobi koja je iz napravljena u živoj stijeni. Nedavno su joj produbili pod i poduprli strop drvenim gredama.

„Zidove smo pustili izvorno kako su bili, jer oni su prikaz siromaštva koje nekada vladalo, jer da je bilo novaca, bili bi zidove ožbukali“, istaknula je Sironić.

Kao što je vlastoručno obnovio konobu, njezin suprug je vlastoručno preuredio nekadašnje gospodarske objekte za  stoku u prostore za druženje i  opremio ga vlastoručno izrađenim namještajem.

Gospodarska ekspanzija donijela je Trvižu slatke probleme kakve drugi nemaju. O tome nam je govorila Nensi Koren Tomišić, koja u Trviškom Katunu vodi Koplast,  tvrtku za preradu plastičnih masa i umjetnih smola koju su njeni roditelji osnovali još 1979. godine.

„Potrebna nam je bolja prometna signalizacija jer ovdje ima jako puno prometa kamionima, teškim kamionima, šleperima i dostavnim vozilima. Njihovi vozači ne snalaze se svaki put najbolje. Također je potrebno ograničenje brzine jer ima puno pješaka: djeca idu u školu, mame šeću s kolicima i none s unucima. Napravljen je nogostup od igrališta prema Trvižu kada je izgrađena kanalizacija i tako treba pokriti i ostale dijelove“, kaže ona.

Trvižani također investiraju u turizam, uglavnom u kuće za odmor, a Resort  „Čiže“ primjer je smionog iskoraka.

„Turističko sportsko rekreacijska zona Trviž udaljena je sedam kilometara od Pazina i u sklopu nje se nalazi Resort Čiže, koji u svom sastavu ima pansion s četiri zvjezdice, kuće za odmor i kamp odmorište. Idealno mjesto za odmor duše i tijela“, predstavila nam ga je zaposlenica Emiliana Agapito Valenta.

Ona je Buzećanka udana u Pazinu, a o tome kako je raditi u Trvižu kaže: „Odlično je raditi u Trvižu zbog okoline, ljudi i radnog mjesta.“

Nedaleko „Čižea“ nalaze se ostaci "Surog kunfina", nekadašnje granice između austrijskog i mletačkog dijela Istre. Trviž je bio posljednja utvrda Pazinske knežije u smjeru mletačkog Motovuna.      

Jako gospodarstvo čvrsta je podloga za kulturnu nadgradnju: Trvižani su ponosni na Hrvatsko katoličko mladenačko društvo „Seljačka sloga“, osnovano 1911. godine, kad i Hrvatska čitaonica. Društvo od 2002. godine organizira na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti Večer hrvatskih klapa.

„Imamo Žensku klapu Kadenca i Mušku klapu Teran te mješoviti  Župni zbor. Bilo bi dobro da nam pristupi više mladih, jer nositelji su ipak predstavnici starije generacije", kaže zborovođa i orguljaš Toni Brajković, jedan od onih visokoobrazovanih mladih ljudi koji preuzimaju obrt svojih roditelja.

Trviž ima zrakasti raspored ulica, što se lijepo vidi na snimcima iz zraka i to ga čini posebnim u Istri. Također, premda je bio na udaru oružanih provala preko „Surog kunfina“, nije ima gradske obrambene zidine. Stanovništvo bi se tada sklonilo u toranj u središtu mjesta, nedaleko crkve, kojeg danas više nema. Na starim bakrorezima prikazan je kao četvrtasta građevina, ali u stvarnosti je bio okrugao. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)