Novi turizam kuca na vrata: 'Istra ima što pokazati, ali...'

Istra ima što pokazati, ali? U vrijeme pandemije Covida-19, kada svi osjećamo potrebu da budemo više na otvorenom i u dodiru s prirodom, čini se da su pokret i planinarenje najbolji oblik putovanja. Učka već sada trpi pritisak. Vjerojatno će “novi normalni” turizam sada zaživjeti kao lagana mobilnost, kao suprotnost prošlosti u “starom normalnom”. 

Tu se otvara nova tema. Mogu li se istarski prirodni resursi povezati, mapirati u jednu cjelinu? Brijuni su otok, i vjerojatno ne. A ostali? Od Učke do Kamenjaka, od Slavnika do razvedene, puste Baljanske rivijere? Talijansko Ministarstvo okoliša i Talijansko planinarsko udruženje (CAI), ne spavaju i ne miruju! Imaju namjeru povezati 25 nacionalnih parkova u Italiji. Epska ruta, duga tisućama kilometara, trebala bi obuhvaćati Dolomite na sjeveru, Cinque Terre, prelaziti valovite toskanske brežuljke i Apenine, planine Gran Sassa, šume Abruzzo, Vezuv, obalu Amalfija, Sardiniju i Sicilije na jugu.

Talijansko planinarsko društvo je na inicijativu planinarskih novinara iz 80-ih, markiralo stazu dugačku 7.000 kilometara i predstavilo je 1995. godine u sklopu Camminaitalia 95. Lanac Staza, koja tvori Sentiero Italia, već prolazi kroz 18 nacionalnih parkova i uključuje 85 pješačkih staza, od ukupno 400 planiranih u okviru novog projekta. Put parkova bit će označen crveno-bijelom bojom. Uključit će i već poznate rute poput Grande Traversata delle Alpi, l’Alta Via dei Monti Liguri, 28 ruta Grande Escursione Appenninica u Toskani, Il Sentiero del Brigante u Kalabriji itd.

Svi planinari koji prijeđu stazu i pređu 25 parkova dobit će na prikupljenim stajalištima i markama posebnu putovnicu, simbolični znak za sjećanje i uspomenu. Projekt vrijedan 35 milijuna eura bit će dovršen 2033. godine. Odobrena sredstva koristit će za održavanje i poboljšanje mreža ruta u zaštićenim područjima, uključujući ona koja su u prošlosti bila uništena vremenskim prilikama ili drugim prirodnim katastrofama. Unutrašnjost Istre je siromašna kampovima. U povijesti su rasporedi gostionica i konačišta na putu, bile po tradicionalnoj mjeri “na dan hoda”. 

Novi oblik “individual moving” turizma nam kuca na vrata. Park prirode Učka, Ćićarija, Slavnik, Palud, Limski kanal, Brijuni, Kamenjak, Motovunska šuma, Zarečki krov, Kotli… Može li se sve to proći bez da nam noga dotakne asfalt? Gdje je ta mapa? (M.S./Istragram)