video reportaža

Pitali smo mještane Rovinjskog Sela što im najviše nedostaje (video)

23.12.2020 17:31 0

„Ja sam nekad živio u Rovinju i ne bih se vratio nikad“, rekao nam Ferdo Debeljaković, stanovnik Rovinjskog Sela s kojim smo razgovarali kod Društvenog doma na Trgu Matka Laginje. Zidar je, jedan od desetak obrtnika u selu, stalno ima posla i jako je zadovoljan time.

„Radimo u Rovinju i okolici, ali svako malo radimo u Selu jer stalno se kupuju tereni i stalno se nešto gradi. Rovinj je dosta skup i za cijenu jednog kvadrata zemljišta, ovdje se dobije tri - četiri, pa ljudi radije dođu izgraditi kuću u Selo. A i Grad je počeo jače ulagati: nedavno smo dobili novi vrtić, uskoro ćemo obnavljati krov na Domu“, kaže on.

Ovom ekspanzijom Rovinjsko Selo možda je već nadmašilo svoje takmace za titulu najvećeg istarskog sela, Peroj i Galižanu. Selo je to po mnogo čemu posebno, primjerice ima semafore na raskrižju s državnom cestom, što grad Rovinj nema.

Povijest je poznata: osnovali su ga 1526. godine doseljenici iz okolice Zadra koje je Venecija dovela na kugom opustošeno područje. Tri kilometra udaljeni od grada, uvijek u sklopu s njim, ali uvijek i svojevrsni „corpus separatum“ ili neki drugi svijet.

Ovo je pravo selo: one kuće koje nisu uz staru ili novu cestu kroz mjesto imaju prostrana dvorišta i tvore ulice koje su tako uske da njima može proći samo jedno vozilo, a pješaci hodaju po sredini. U novom dijelu, koji buja na sjevernoj strani, u smjeru Limskog kanala i na zapadnoj, u smjeru Rovinja, ulice su nešto šire. I premda selo, na kućama je moguće pratiti arhitekturna obilježja od baroka dalje, sve do suvremene arhitekture kuća za odmor. Mnoge stare kuće obnovljene su ili se obnavljaju i nadograđuju, udahnut im je novi život i to vjerojatno traje od prvih prizemnica naseljenika prije gotovo šesto godina.

U selu ne nedostaje ugostiteljskih objekata, ima automehaničara, frizera i zubara, a tu su i dvije trgovine te agencija za prodaju nekretnina. „Nedostaje jedan kiosk i jedna šetnica, jer ovdje možete šetati samo po cesti“, rekao nam je Petar Gruić, također zadovoljan mirnim životom u Selu.

Stjepo Andrić slaže se da bi sportska dvorana dobro došla. „Djeca se okupljaju na igralištu i zimi bi im sportska dvorana dobro došla. Uz to i jedna ambulanta, da se ne mora za sve u Rovinj ili Pulu“, kaže on.

Rodom je iz Bosne i u Rovinjsko Selo doselio se 1996. godine. „Upoznao sam puno prijatelja ovdje, ljudi su O.K. Imamo dva sina i živimo u svom stanu“, rekao nam je.

Nigdje nije sve idealno pa ni ovdje. Mnogo Seljana odbilo je stati pred kameru i reći bilo što, kao da imaju neka loša iskustva od javnog istupanja. Oni koji su se odlučili za „off the record“, rekli su nam da je odvodnja najveći problem i da su ulice tijekom nedavnih kiša plivale te da se sve slijeva u novi, niži dio naselja. Također kažu da su donedavno bili zapostavljeni i da je Grad počeo ulagati zbog povećanja broja stanovnika, što znači povećanja broja glasova na izborima. (Robi Selan)