Salezijanci ponovno u Rovinju, otišla posljednja uršulinka
Jedan događaj u porečkoj i pulskoj biskupiji protekao je gotovo nezapaženo: krajem rujna ove godine salezijanci u Rovinju ponovno imaju u posjedu svoju kuću, koju su 1956. godine ustupili uršulinkama. Darovnim ugovorom uršulinke su, s obzirom da odlaze iz Rovinja, odlučile kuću vratiti salezijancima. Primopredaju su obavili s. Ksenija Leko, u ime uršulinki, i don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije.
Nakon gotovo 50 godina službe u Rovinju, grad je napustila posljednja uršulinka, časna sestra Ivana, rođena u Privlaci kraj Zadra.
SALEZIJANCI STIGLI 1913. GODINE
Salezijanci, družbu koju je osnovao don Ivan Bosco 1857. godine, prvenstveno posvećeni odgojem mladeži u zavodima zvanim oratoriji, u Rovinju su djelovali i pisali svoju povijest od 1913. do 1956. godine.
Kroničari su zapisali da je 1878. don Bosca posjetio rovinjski župnik Luigi Medolin i od njega dobio obećanje da će, kada to bude moguće, nešto učiniti za Rovinj. Dolazak salezijanaca obnovio je 1909. župnik Mihovil Rua, a želja se ostvarila kada je Dobrotvorna udruga udovice Margerite Angelini kupila teren i pripremila zgradu: 6. listopada 1913. salezijanci iz Verone dolaze u Rovinj. To su prvi salezijanci na tlu današnje Hrvatske: u Rijeku će doći 1918., a u Zagreb 1922.
Dječaci i mladići s oduševljenjem su se uključili u aktivnosti salezijanskog zavoda. Ubrzo nakon otvorenja, već 13. listopada 1913., okupilo se 450 dječaka i mladića.
Zbog ratnih prilika salezijanci su 1915. napustili grad, da bi se opet otvorio 1918., pa deset godina kasnije iznova zatvorio po nalogu Benita Mussolinija. Nakon Lateranskim ugovorom, 1929. godine, Crkvi je dopušten rad u odgojnim zavodima.
GENERATOR PROSVJETITELJSKIH I KULTURNIH ZBIVANJA
Oratorij salezijanaca u Rovinju bio je središte i glavni generator društveno-prosvjetiteljskih i kulturnih aktivnosti. Imali su posebno lijepo kazalište koje je bilo epicentar mnogobrojnih kulturnih aktivnosti; u njemu su se prikazivale prve filmske projekcije, igrale razne predstave i igre, izvodila se i slušala glazba u rasponu od opereta, klasične i sakralne pa sve do limene glazbe. Svoj prvi koncert limena glazba održala je 11. rujna 1922., a mladi glazbenici hodočastili su 1934. u Torino, mjestu gdje je don Bosco preminuo.
Rad salezijanaca bio je plodan i u duhovnim zvanjima. Istakla su se dvojica Rovinjaca: don Pietro Mangetti (1922.-1982.), koji je postignuo doktorate iz teologije, filozofije i psihologije, bio profesorom u raznim ustanovama i na kraju ravnateljem ustanove Centro di orientamento professionale u Veroni; don Marcello Glustich (Rovinj, 28.XI.1919. – Varezze, Italija, 28.V.2005.), koji je redovničke zavjete položio u Italiji 1936., doktorirao teologiju na Gregorijani u Rimu, odlazi kao misionar u Kinu, gdje je u Šangaju zaređen za svećenika 18. rujna 1948. U Pekingu je otvorio salezijanski oratorij, odakle je 1954. protjeran. Odlazi u Hong Kong, pa na Tajvan, odakle se vraća u Italiju. Ezulima na svetim misama uvijek je propovijedao na rovinjskom narječju. U veljači 1993. godine, zajedno s don Ettorom Malnatijem, generalnim vikarom tršćanske biskupije, posljednjim tajnikom biskupa Antonija Santina, zatražio je od porečkog i pulskog biskupa mons. Antuna Bogetića ponovno otvaranje salezijanskog oratorija u Rovinju. To se tada nije ostvarilo.
FRA FRANE GULEŠIĆ IZ ZAGREBA U ROVINJ
Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. godine salezijanci su nesmetano djelovali. Njemačka vojska napustila je Rovinj 29. ožujka 1945., a sutradan je u grad ušla partizanska vojska. U kronici oratorija od 2. svibnja zapisano je: „Na zvoniku Sv. Eufemije vijori hrvatska zastava. Trebamo li se mi salezijanci osjećati strancima? Kojoj provinciji će pripadati ova kuća? Mi salezijanci smo međunarodni. Vremena su teška! Potrebna je velika mudrost“. (Rovinjski salezijanci pripadali su venecijanskoj provinciji).
Do veljače 1947. predavali su vjeronauk, u školama su djecu pripremali za prvu pričest i krizmu. Nakon Pariških ugovora, kada je Istra pripala Hrvatskoj, i kada su stanovnici mogli birati između ostanka i odlaska, salezijanci su odlučili 1947. napustiti Rovinj i otići u Italiju. U Rovinj iz Zagreba u Rovinj dolazi fra Frane Gulešić (Rijeka, 1901. – Prvić-Luka, 1993.), za svećenika zaređen 1938., nadareni i originalni propovjednik i pučki misionar, koji je pastoralno djelovao u župi i crkvi Madonna delle Grazie. Nakon njega tu su djelovali don Stanko Rebek i konačno don Srećko Radman (Drvenik, 1892. – Prvić-Luka, 1974.).
Komunistička vlast oduzela je salezijancima 1949. zgradu oratorija i dodijelila im kuću jedne obitelji koja je optirala u Italiju. Kad se 1955. otvorila mogućnost da salezijanci u Rijeci prime skupinu mladića za gimnaziju i bogosloviju, salezijanci napuštaju grad sv. Fume. Tu će se 1956. smjestiti sedam redovnica, sestre uršulinke iz Škofje Loke, koje su se odazvale pozivu porečkog i pulskog biskupa dr. Dragutina Nežića. Sestre uršulinke hrvatske provincije doći će u Rovinj 1972. godine. (Piše: Robert Buršić)
