'Presudu smo dobili za 8 godina, u Švicarskoj bi čekali najviše dvije'
Švicarsku zamišljamo kao savršeno uređenu zemlju u kojoj su neke stvari koje se kod nas događaju nezamislive. Da je to doista tako, potvrdio nam je razgovor s Tonyem i Jadrankom Glanzman, koji su izgradili kuću u Salakovcima kraj Labina. Tony iz švicarskog kantona Aargaua i Jadranka iz Raše upoznali se 1989. godine u Švicarskoj i godinu dana kasnije vjenčali. U Hrvatsku su došli 2009. i godinu dana kasnije izgradili kuću, odnosno preselili se.
„Otkad smo se vjenčali godišnje odmore smo provodili u Hrvatskoj, neki put smo dolazili dvaput, a Jadrankini roditelji su dolazili kod nas. Ljudi su ovdje ljubazni, sviđa mi se krajolik, klima i mediteranska hrana“, kaže Tony. Radišni Švicarci, Tony do tada bio zaposlen kao šef skladišta u informatičkoj tvrtki i Jadranka, koja je radila kao šefica u robnoj kući, nisu htjeli sjediti besposleni, pa su iste, 2010. godine otvorili ugostiteljski obrt i u najam uzeli jedan labinski kafić. Pokazalo se da je to bilo previše optimistično.
„Potpisali smo s vlasnikom ugovor o zakupu na pet godina, s time da je on tražio da mu odmah isplatimo iznos zakupnine za petu godinu, što bi značilo da ćemo petu godinu objekt imati u zakupu besplatno“, priča Tony. Mjesečna zakupnina iznosila je 900 eura, što je u konačnici iznosilo 10.800 eura godišnje. Također, platili su vlasniku svu robu koju su preuzeli.
'Vrlo brzo smo shvatili da je najamnina previsoka'
„Radili smo nas dvoje i još dvije radnice. Imali smo vjerne goste, posjećivali su nas i turisti i promet je bio dobar, ali vrlo brzo smo shvatili da je najamnina previsoka za takav objekt i da tako ne možemo poslovati. Vlasnik nije htio ni čuti o smanjenju i mi smo morali u rujnu 2011. godine, nakon godinu dana, odustati i raskinuti ugovor. Naravno, tražili smo da nam vrati isplaćeni novac za petu godinu, ali on o tome nije htio čuti, pa smo ga tužili“, priča dalje Tony.
„On je odmah sljedećeg dana preuzeo kafić i nastavio poslovati s robom koju je zatekao“, priča Jadranka. “Mi smo prije toga napravili inventuru, bilo je 6.257 kuna vrijednosti i tražili smo da nam to plati. Odbio je i morali smo ga i za to tužiti“. Presudu Trgovačkog suda u Rijeci za prvu tužbu dočekali su u listopadu 2019. godine, osam godina kasnije, a tužba za neplaćenu robu još se nalazi na Trgovačkom sudu u Pazinu.
„U Švicarskoj bi takva presuda bila donijeta u roku od najviše dvije godine, a za neplaćenu robu ne treba ni ići na sud, tu je stvar jasna. Za sve račune imate trideset dana rok plaćanja. Nakon toga, ako ne platite, ide prva opomena, pa druga opomena i ako ni tada ne platite, ovrha. Uzeti nešto, a ne platiti račun, za mene je to krađa. Mene i moju braću i sestre roditelji su odgojili da najprije treba podmiriti sve račune i meni je to u krvi. A kada si naučen na red u svojoj kući, onda se držiš reda i u poslovanju“, priča Tony, koji je u međuvremenu otišao u mirovinu.
'Vlasnik kafića svu imovinu prebacio na drugu firmu i nemamo se odakle namiriti'
Sud je presudio da im obrt vlasnika kafića, s kojim je ugovor bio sklopljen, na ime preuzetog novca za petu godinu zakupa i kamata zbog odugovlačenja mora isplatiti 110 tisuća kuna. U Švicarskoj bi time bilo sve riješeno, ali u Hrvatskoj to ne znači ništa. Naime, da bi platili nastale dugove prema dobavljačima vratili su se krajem 2011. godine u Švicarsku i zaposlili, a firmu stavili u mirovanje. „Trgovački sud je tada odlučio da moramo uplatiti deset tisuća kuna za likvidatora firme koji će se brinuti o njezinoj parnici. On se, izgleda, uopće nije brinuo o tome, jer je firma koju smo tužili zatvorena i nema više nikakve imovine“, priča Jadranka.
„Što je učinio vlasnik? On je svu imovinu prebacio na firmu koju je osnovao njegov sin. Firma se nalazi na istoj adresi, a on u njoj radi kao prokurist. Svu ostalu svoju imovinu prebacio je na članove obitelji i nemamo odakle se namiriti. U Švicarskoj bi morao isplaćivati dugove iz svoje plaće, ostao bi mu samo zakonski minimum za osnovne životne potrebe“, kaže Tony.
Evo kako plaćaju odvoz otpada u Švicarskoj
„Znamo da nismo jedini kojima se ovako nešto dogodilo i zato smo željeli ovo ispričati“, kaže Jadranka. S odvozom smeća nemaju nikakvih problema, ali bilo je zanimljivo čuti kakva je razlika u odnosu na Hrvatsku. „U trgovini kupite vreće u bojama za razvrstavanje otpada i u toj cijeni od dva franka plaćena je i usluga odvoza. Kada napunite vreće, iznesete je onaj dan kada dolazi kamion komunalnog poduzeća. U principu se odvozi ponedjeljkom ili utorkom. Stanari u zgradama imaju kontejnere koji se otvaraju karticama koje također kupujete u trgovini“, ispričao nam je Tony. Do njihove kuće vodi makadamska cesta. Riječ je o ulici u nastajanju u kojoj je već izgrađeno pet-šest kuća. Pitanje je koliko će još morati čekati da im na ime plaćenog komunalnog doprinosa bude položen asfalt. (Tekst i foto: Robi Selan)