Obilježen stoti rođendan najstarijeg Premanturca
Prigodnim primanjem u Kući prirode Javne ustanove Kamenjak u Premanturi je 24. listopada obilježen stoti rođendan najstarijeg Premanturca, generalpukovnika Ivana Miškovića. U ulozi domaćina, ravnatelj Javne ustanove Kamenjak Aljoša Ukotić i načelnik Općine Medulin Goran Buić dočekali su u centru njegovoga rodnog mjesta, po mnogočemu iznimnog gosta, Ivana Miškovića, na dan kada se prije cijeloga stoljeća, 1920. godine u Premanturi i rodio.
Načelnik Buić čestitao je gospodinu Miškoviću rođendan, uz najbolje želje dodajući kako je ovo i njemu samomu prvi puta da nekomu može poželjeti sve najbolje povodom stotog rođendana. Dobrim se željama pridružio i ravnatelj JU Kamenjak Aljoša Ukotić, dodajući kako mu je čast i zadovoljstvo u ovoj prilici moći ugostiti Ivana Miškovića upravo u Kući prirode u Premanturi. Obojica su osim dobrih želja slavljeniku izrazili zahvalnost u svoje osobno ime, u ime institucija na čijem su čelu te u ime mještana Premanture i cijele općine Medulin, zbog onoga čime je Mišković najviše zadužio cijeli ovaj kraj – njegovog iznimnog osobnog doprinosa zaštiti i očuvanju bisera prirode i najprepoznatljivijeg krajobraza ovog područja, Kamenjaka.
Manje poznata činjenica u osobnom i profesionalnom životnom putu general-pukovnika Ivana Miškovića, upravo je ova njegova zasluga za spašavanje i očuvanje Kamenjaka. Naime, Donji Kamenjak od austrougarske vladavine do današnjih dana povremeno je vojni poligon na kojem se odvijaju kopneni, pomorski (kasnije zračni) manevri. Najstariji sačuvani podatak o pomorsko-kopnenim taktičkim vježbama na prostoru premanturske Punte sežu u daleki srpanj 1884. godine. Manevre oružanih snaga nadgledao je osobno car Franz Joseph.
Naredbom Državnog sekretara za poslove narodne odbrane FNR Jugoslavije 24. studenog 1962. godine formiran je prvi raketni puk protuzračne obrane Jugoslavije opremljen ruskim raketnim sustavom «Dvina». U ožujku 1963. godine izabrana je komisija, u čijem su sastavu bila četiri jugoslavenska i dva sovjetska časnika, koja je trebala izabrati poligon na kojem će se izvršiti prvo raketno gađanje. Mjesec dana kasnije oružane snage odlučile su se za Kamenjak, te je 1. srpnja 1963. godine na ovom poligonu izvršeno prvo bojevno gađanje, lansirnim raketama «Dvina» u Jugoslaviji.
Prvi planovi o gradnji čitavog sustava nadzemnih fortificiranih objekata na Kamenjaku sežu u konac šezdesetih godina kada ih priprema general Nikola Ljubičić, savezni sekretar za narodnu obranu. No, general-pukovnik Ivan Mišković mu je stao na put.
„General Ljubičić je 1971. godine krenuo u konkretizaciju planova o fortifikaciji Kamenjaka dok sam ja bio Titov specijalni savjetnik. I tad sam ja tu inicijativu presjekao. Tito se složio s tim. Jer tu je međunarodni itinerer, tu prolaze brodovi. Tito je rekao: nemojte to, pustite to, treba naći bolje mjesto za poligon“, rekao je Mišković.
Čelni ljudi Općine Medulin i JU Kamenjaka potom su najstarijem Premanturcu, generalpukovniku Ivanu Miškoviću uručili Zahvalnicu kojom su upravo u prilici njegova stota rođendana simbolično željeli još jednom istaknuti svoju zahvalnost na njegovom ustrajnom, višekratnom zaustavljanju pokušaja da se Kamenjak izgradi i zauvijek izmijeni. Zahvalnicom su željeli iskazati i svoju svjesnost da je upravo zahvaljujući interveniranju general-pukovnika Ivana Miškovića Kamenjak opstao kao nedirnuti biser i raj na zemlji za našu i generacije koje će na ovomu području živjeti u budućnosti.
Domaćinima i prisutnim predstavnicima medija potom se obratio i slavljenik kazavši kako ni sam nije očekivao da će poživjeti toliko dugo, no da je za tako dugi život, najzaslužniji, osim genetike i premanturskog podrijetla, njegov osobni optimizam i stalni pozitivni pogled prema budućnosti. I najjačim se udarcima u životu, misleći pritom na gubitak najbližih osoba, čovjek uz pronalaženje snage u samome sebi nekako othrva. Okrenuti se radu, ostvarivanju planova, pa i malih ciljeva, ono je što čovjeka drži, dodao je Mišković. Zahvaljujući se načelniku Buiću i ravnatelju Ukotiću na upriličenom primanju te uručenoj mu Zahvalnici, Mišković se zagledao unatrag u svojih stotinu godina života, uz riječi kako i kad samo na trenutak zatvori te ponovno otvori oči, može vidjeti svašta… Toliko toga što se zbilo u tih dugih stotinu godina i čak 6 proživljenih država. Na kraju se general Mišković sa čestitarima zaputio do svoje rodne kuće koja se još postojano uzdiže u staroj jezgri mjesta.
